(ENGLISH VERSION - bellow)

Tzv. "Calming bottles" iliti "umirujuće bočice" odlična su igračka za bebe, toddlere, a i one starije. Poprilično su jednostavne za izraditi, ne iziskuju puno novaca, a i poprilično su orijentirane na „zero waste“.  Također je podložna kreativnim promjenama, pa si svatko može prilagoditi svom ukusu.

  

Potreban je sljedeći materijal:

 

1 mala bočica od vode ili soka, oprana

biljno ulje

voda

prehrambena boja

balon neke intenzivne boje koja kontrastna od izabrane prehrambene boje

ljepilo

gumica od balona

komadić tkanine

 

Prvo bocu do 1/3 napuniti vodom. Zatim dodati nekoliko kapi prehrambene boje. Ja sam koristila plavu, jer sam htjela neku zaista odmarajuću bočicu.

Protresti bočicu (zatvorenu) da se boja rasprši. Zatim, napuniti ostatak bočice uljem. Po želji dodati još nešto unutra. Bila sam nepripremljena, pa sam odlučila od zlatnog balona koji je ostao do neke proslave napraviti «ribice». Izrezala sam ih iz balona i ubacila u bočicu (ostaviti gumicu od balona). Naravno, možete staviti dugmiće, glitter, perlice, gumice za kućanstvo, zvjezdice, što god!

 Zatim poklopac premažete ljepilom iz pištolja za lijepljenje. 

S time da treba biti pažljiv i kasnije ukloniti višak ljepila koji je eventualno iscurio ispod poklopca.

Baš zbog toga, ja sam na vrh bočice stavila komadić tkanine koji sam fiksirala gumicom od onog prethodno izrezanog balona.

I to je to, spremni ste za uporabo.

Meni je ovo odlična igračka, jer dijete nema izravan dodir s prehrambenim bojama, a opet uživa u njima. 

Bočica, kako im samo ime kaže, odlično umiruje, a u isto vrijeme, kao senzorno motorna igračke pomaže pri razvijaju finih motoričkih vještina i manipuliranja malim predmetima. Dijete uči o uzročno-posljedičnim vezama, a bome i malo o fizici i kemiji. Jača se pažnja i koncentracija.

Naravno, oprez je uvijek potreban, i nikad ostavit dijete bed nadzora

 

 CALMING BOTTLE

A calming bottle is a great toy for babies, toddlers, and the elderly. They are easy to make, do not require a lot of money, and you can make them from recycled material. Also, you can think about many creative ways to change them and enrich them.

 The following material is required:

 

1 small empty bottle of water or juice, washed

vegetable oil

water

food coloring

a balloon

glue pistol

rubber band (I used the on from ballon)

a piece of cloth

 

 

First, fill the bottle up to 1/3 with water. Then add a few drops of food coloring. I used blue because I wanted a relaxing bottle.

 

Shake a closed bottle to mix water with color. Then fill the rest of the bottle with oil. Optionally, add something else inside. I was unprepared, so I decided to make fishes from the golden balloon that remained from the new year’s party. I cut them out of the balloon and put them in the bottle. Of course, you can choose what to use: buttons, glitter, beads, stars, whatever!

 Then glue the lid with glue gun.

And please, be careful and remove the excess glue that may have leaked under the lid. I also put a piece of cloth on top of the bottle and fixed it with a rubber band.

 

The bottle, as the name suggests, is great for soothing, and at the same time, as a sensory-motor toy helps to develop

fine motor skills and manipulating small objects. The child learns about cause-and-effect relationships and a little bit about physics and chemistry. It also helps with attention and concentration.

 Of course, caution is always needed and never leave a child alone with a toy.

 

Pošto su mi djeca dovoljno blizu, a opet dovoljno daleko u godinama, volim svaku igru ili aktivnost uobličiti tako da bude prilagodljiva svima, te da bude zanimljiva i poučna u isto vrijeme.

Dok sam ove čudnovate zime pokušavala s novorođenčetom u rukama smisliti igrice za stariju braću, inspirirala me njihova tadašnja zanimacija RAKETAMA.

Odlučila sam uzeti raznobojne kolaž papire i isjeći ih na kvadratiće: 20 njih. Ideja je bila da na svaki napišemo određena slova (zbroj slova njihovih imena je 13, ali sam dodala dodatna slova da malo otežam starijem sinu). Srednji sin je trebao malo pomoći za pisanje, a stariji je to poprilično dobro obavio.

Zatim smo isjekli i trokute i „vatru“.

Pomiješali smo sve kvadratiće i onda su morali tržiti slova za svoje ime i lijepit ih.

Bilo je zabavno, poučno i zanimljivo.

Nakon ljepljenja, usljedila je igra trčanja s raketama po sobi, a zatim smo im našli lijepo mijesto na zidu u sobi.

Eto, malo papira i dobre volje, i sat vremena je predivno iskorišten.

 

Naranča je voće koje uzimamo zdravo za gotovo. Pridodajemo joj malo važnosti, gotovo da nam je dosadna, a nismo ni svjesni koliko je zanimljiva. Potječe iz Kine, ali danas se raširila svuda i više ne rastu u divljini. Zanimljivo je i da je narančasta boja dobila ime po naranči, a ne obrnuto. Naime sanskrtska riječ za naranču je nārang.

Stablo naranče je u mnogim kulturama simbol braka i ljubavi. Na vjenčanjima mladenke često stavljaju narančin cvijet u kosu ili nose bukete od tih cvjetova. Također se smatra da je famozna „zlatna jabuka“ koja je dovela do Trojanskog rata zapravo - naranča. U feng shuiju njeno stablo se smatra simbolom bogatstva i blagostanja.

Photo by Jessica Lewis from Pexels

Naranče kao voće su iznimno zdrave. Pomažu kardiovaskularnom sustavu i probavi, a eterično ulje ima jednako snažna svojstva. Dobiva se hladnim prešanjem iz kore voća. Znate ono kada zarežete u koricu, pa vam prsne tekućine. E, od toga.

Kada ponjušite eterično ulje naranče, prebacit će se u čašu svježe iscijeđenog soka.  No ulje naranče nije samo finog mirisa. Ona je jedna zanimljiva kombinacija nemogućeg. S jedne strane vam prekrasno diže koncentraciju i drži fokusiranim, ali u isto vrijeme vas opušta. Ako je kombinirate s nekim razbuđujućim uljem – motivirat će vas na rad, a ako je kombinirate sa drvenastim – uspavat će vas.

Najljepše ga je upaliti za vrijeme zimskih mjeseci, ili kasne jeseni. Osim što će davati osjećaj ušuškanosti, bit će i podrška imunitetu.

No ne djeluje naranča samo kao pomoć našim emocijama i motivaciji. Ona je odlična partnerica i u borbi protiv celulita i masnih naslaga. A ukoliko iščetkate  zube s jednom kapi ulja, skinut ćete naslage kave i vratiti blistavi osmijeh.

Photo by Digital Buggu from Pexels

Osim što izbjeljuje zube, može pomoći i uklanjanju mrlja s kože tako da navečer namažete kožu s narančom pomiješanom s baznim uljem. Možemo naranču dodati i u sredstva za čišćenje ili može pomoći pri uklanjanju ljepljivih mrlja.

Dobro se slaže s: grejpom, cimetom, limetom, cedrom, klinčićem, limunom i pačulijem.

No, blendove za difuzor možemo raditi i prema vrsti, odnosno „obitelji“. Tj. citruse sa citrusima.

Prosperitet i Blagostanje

Slatka naranča: 2 kapi

Grejp: 2 kapi

Mandarin: 1 kapi

Bergamot: 1 kapi

Limun: 1 kapi

Osim u difuzoru, možete napraviti i manju mješavinu za blagoslov kuće, jer prema predajama svih pet ulja su povezana s blagostanjem i snagom. Grejp, limun i naranča povezani su s obiljem, a bergamot i mandarina s prosperitetom. Po zimi ova kombinacija pročišćava prostor i omogućava energiji da struji. Bergamot, grejp, limun i naranča su povezana s energijom, a mandarina sa srećom.

Važno

Izbjegavajte izravnu sunčevu svjetlost do 12 sati nakon primjene rolera na koži, jer je ulje naranče fotosenzitivno. Također je moguće da izazove kožnu reakciju, pa prije uporabe napraviti „patch test“

KONTAKT

mail: tenushm@gmail.com

IG: @tenushm

FB stranica: Wildflower life

FB grupa: Wildflower tribe

Priroda nam je dala sve što nam treba. Mi joj nismo jednako uzvratili. No ipak, ona nije zlopamtilo. I dalje nam daje kroz svoj plodove ogromnu količinu mogućnost da živimo kvalitetno i u ravnoteži. Od čajeva, hrane, tinktura, esencijalnih ulja…

Još kao dijete sam obožavala kopati po vrtu. Mama je uvijek pravila jednu posebnu gredicu za mene u kojoj bi mi dala da sijem red mrkve, red peršina, red luka, cikle itd. Kakvo je to veselje bilo. Gdje ćeš veće magije nego gledat život kako se stvara. 

Nema ljepšeg odlaska u „kupovnu“, nego s pletenom košarom sići u vrt i nabrati svega što je dozrjelo i onda od toga skuhati ručak. Kao bebi, mobil mi je bila grana šljive, a kinetički pijesak svježe okopana zemlja vinograda ili pijesak iza kuće pun riječnih školjki. Jedna od najdražih knjiga kao 7-godišnjakinji bila mi je „Moj vrt“. Čitala sam je čudeći se veličanstvenoj prirodi i zamišljala kako ću i ja, kad odrastem, imati ogromno dvorište u skladu s prirodom i svemirom. Kada se tako prisjećam, čini mi se kao da sam živjela prije sto godina. Bilo je normalno da se sve sprema doma, da se sve ponovno iskorištava i čuva. Usklađeno. 

mala ja u vinogradu

Mama je često pravila domaći kruh, kupovni keksi su bili samo za posebne prigode jer su se pravili domaći kolači, na zraku se provodilo skoro 50 posto vremena (naravno ne za vrijeme škole i posla), ručalo se ispod debelog hlada starog oraha, kuhalo se u „kuhinjici“ koja je bila skoro na otvorenom, a u kuću se ulazilo kada se mora. Meni je zanimljivije bilo tražiti divlje biljke po šumi i pravit herbarije učeći o njihovim ljekovitim svojstvima, nego buljit satima u tv. Sjećam se kako nisam pojma imala o eteričnim uljima, tada sa 7, ali bila sam opčaran mirisima. U proljeće sam voljela žmireći mirisati mlado sunce i pčelinji let. U jesen sam uživala u mirisima lišća u dekadenciji. Tražila sam načine da uhvatim te mirise u staklenke i držim ih među zimnicom. Nije tada bilo gugla, ni pinteresta, pa sam gnječila cvijeće, stavljala ga u ulje i iskušavala razne načine za zatočiti mirise.

Na žalost, vremena su se mijenjala. Svakom godinom života u gradu sam se udaljavala. Nije to bilo naglo, ne bi dopustila, ali mic po mic. Oaze su mi bili odlasci kući na moje brdo, slušanje najglasnije tišine ikada i gledanje zvijezda prosutih po nebu. Ujutro bi se ustajala i šetala po dvorištu doručkujući s grana: trešnje, smokve, grožđe…ležala sam na zemlji da upijem sve njene vibracije, hodala bosa da napunim baterije za slijedeći mjesec života u gradu. Kada padne noć, odlazila bi u obližnji gaj i tamo s mjesecom i noćnim pticama šetala. Sada zamislite kako mi je teško palo potpuno odvajanje od prirode. Kuća je postala ruševina, vrt je postao šikara, samo su duhovi ostali. Odmak od prirode je utjecao na mene kao osobu, na moje tijelo, psihu i dušu.

No, vratimo se lijepim stvarima. Što se esencijalnih ulja tiče, prvi pravi susret s uljem sam imala kad je tata ’95. iz svoje crne aktovke izvadio ulje peperminta koje je nabavio neznanim putevima i dao nam pod nos da olakša nahladu. Postala je rutina.

Neko vrijeme sam iz neznanja koristila mirisna ulja i štapiće, svijeće ili palila bogtepitaj kakva ulja u uljnim lampicama učeći u svojoj domskoj sobici.

No, nije problem pogriješiti. Problem je ne željeti naučiti.

Negdje 2010. sam pod prevelikim stresom počela imati zdravstvenih problem. Previše sam od sebe očekivala (napredovanje na poslu, završavanje fakulteta, dodatne edukacije, dva dodatna posla i sl.), premalo sebi davala. Sama sebi sam bila kao kakva maćeha iz Grimmovih bajki.

Tada sam počela detaljno istraživati eterična ulja: radionice, blogovi, knjige, edukacije. Omađijalo me u potpunosti.  Prvi puta sam tada naišla na blenda thieves. Kao ljubiteljicu povijesti, priča da je blend dobio ime po francuskim lopovima koji su pljačkali umrle od kuge u  15. stoljeću me fascinirala. Naime, kako bi se zaštitili od kuge, na sebe su stavljali mješavine bilja i ulja: klinčića, limuna, cimeta, eukaliptusa i ružmarina. No, kopajući dalje, shvatila sam da nije samo puka legenda, već da postoji niz znanstvenih istraživanja koja govore u prilog tome da nam ta ulja pružaju podršku na toliko načina. Međutim, razočarano sam shvatila da thieves nije nabavljiv kod nas. Ostavila sam tu želju po strani i dalje se nastavila baviti poboljšanjem kvalitete svog života kroz ono što sam imala pri ruci. Tako sam sve manje koristila kemije iz trgovine, sve više mućkala sa sodom bikarbonom, octom, čajevcem, limunom i sl.

Još u prvoj trudnoći sam si pomagala prirodom, shendlala postpartum uz pomoć ulja, ali onda se život nekako počeo rastezati. Prestala sam biti svjesna sebe, sve manje sam odlazila u prirodu, sve više među ljude, izgubljena u novim ulogama počela sam se prilagođavati i to je najgora stvar koja me zdesila. Ulja su negdje ostala, u nekom iznajmljenom stanu, kao što sam i ja iznajmila svoj život nekoj nepoznatoj Teni.

Još 2017. sam na vidjela da je thieves došao i do nas. To me je vratilo u ono doba i sjetila sam se sebe. Počela se buditi. Buđenje je trajalo. Za Premium starter kit kao početak novog života stare mene skupljala sam mjesecima i uvijek bi se dogodilo NEŠTO. Al onda, spletom divnih ljudi i sretnih okolnosti u najteže doba mog života, 2019 godine stigla su ulja.  Opet su bila moja. Opet sam bila svoja.

Nekom ulja služe da lijepo mirišu. Nekome da pruže podršku. A nekome, kao meni, su još puno više od toga. Bila su moj portal kroz koji sam posegnula za napuštenom sobom. Spasile je. Vratila je.

Činjenice o mirisima:

Njuh je naše najjače osjetilo.

Ljudi mogu otkriti barem trilijun različitih mirisa

Prvo osjet koji koristimo nakon rođenja.

Više nego bilo koji drugi osjet, njuh je direktno povezan s dijelovima mozga koji procesiraju emocije i sjećanja.

Kušamo hranu s nosom, tj. ukus hrane nam ovisi i o mirisu kojeg primamo kroz nos.

Mirisne stanice obnavljaju se svakih 30 do 60 dana, dakle novi nos jednom mjesečno.

Nakon godinu dana ljudi se mogu sjetiti mirisa s 65% preciznošću. Za usporedbu, vizualna sjećanja opadaju za 50% već nakon tri mjeseca.

Istraživanje je pokazalo da se 85%  ljudi prisjetilo svog djetinjstva kada su omirisali masne bojice.

Mirisa se ipak lako zasitimo, tj. lako se na njega naviknemo. Kada uđemo u pekaru svjesni smo mirisa, nekad i preintenzivnih. Ali dok kupimo i platimo, više miris kruha nećemo percipirat.

Ljudi imaju pet do šest milijuna stanica koje otkrivaju miris, ali to je ništa u usporedbi sa životinjskim kraljevstvom. Kunići imaju 100 milijuna, a pas oko 220 milijuna.

Ne samo da ljudi imaju omiljene mirise, već i životinje. Mačke vole miris valerijana (odoljen), lavovi mirisa metvice, a deve mirisa duhana.

Dok spavamo, ne osjećamo mirise.

Obožavam Božić. 

Obožavam sve vrste običaja, tradicija, etnoloških divota i ljepota. 

Sve bi slavila.

Jer svi ti običaji imaju takav okus smirenosti i vječnosti. Imaju i tu notu magije. I tu povisilicu vjere i dobrote. Ili vjere u dobrotu. I taman prstohvat nostalgije da ugrije srce, poput prstiju na šalici vrućeg čaja.

Po meni su najljepši običaji – oni personalizirani. One male rutine obitelji koje prerastu u tradiciju. Torta od jagoda za rođendan. I kuglica za bor koja svaka priča svoju priču, pa kićenje bora nema samo estetsku dimenziju, već i naratološku. Pričaju se sitne prošlosti koje prerastaju u jednu obiteljsku mitologiji.

I tako, običaj po običaj.

Od kada sam postala mama, često me vrijeme pregazi. Al pregazim i ja njega. Napravim od toga običaj. Tako je običaj kasniti s adventskim vijencem.

Kada sam rodila drugo dijete, prvijenac T je imao 19 mj. Bio je početak studenog mjeseca i igranje sa svijećama mi nije dolazilo u obzir jer je T bio u fazi hvatanja svega i pentranja po svemu. Nismo imali više dovoljno visoke police.

Tako sam odlučila napraviti papirni vijenac. Al ne bilo kakav.

Taj vijenac je od papira - ali i malih rukica. Od origamija -ali i mašte jer se pale svjećice.

Pa krenem:

Treba vam papirnati tanjur. Mi smo imali zaostalih još od vjenčanja imali.

U njemu nacrtajte krug i izrežite ga škarama ili skalpelom. Tako da dobijete oblik vijenca.

Konstrukcija vijenca

Treba vam i nekoliko nijansi kolaž zelenog papira. I male ručice i/ili nožice. Ocrtajte ih na bijelom papiru kojeg upotrijebite kao predložak za izrezivanje hrpe „listova“ u raznim nijansama. 

Šablona rukica za "listove"

Listove slažite jedan preko drugog. Ja sam ih „ljepila“ klamericom, jer sam stalno nosala L u nosiljci pa se nisam htjela zezat s ljepilom. A mislim da je čak i efekt bolji.

Složena zelenjava 

Svijeće sam radila od dvije duge trake u željenim bojama koje onda „pletemo“ U video (na kraju posta) objašnjavam kako.

Prvi dio svijeća ali i cvijeta

Pletenje svijeće i/ili cvijeta

Ovako izgleda nakon pletenja.

Čudom se čudi

Origami likove odaberite sami. Ja sam izabrala cvijet, djeda Božićnjaka i jelene.

Završni produkt uz bebu

Za kraj, izrežete žuti/narancasti „plamen“. Narančasti neka bude veći, žuti manji i zalijepite jedan na drugi. Svaku nedjelju na svjećicu „zapalite“ ljepilom (ili klamericom), jedan plamenčić.

Cvjet

 VIDEO TUTORIJALI:

1. svijeća/cvijet

https://www.youtube.com/watch?v=69bO5FpiEjI

2. Djed Božićnjak

https://www.youtube.com/watch?v=BD2JN8wKisQ&t=255s

3. Sob (glava)

https://www.youtube.com/watch?v=HvdPZerSBpA

Uživajte <3 p="">

Croatian version

Slowly, autumn came. Well, not very slow. We went from flip flops to warm socks. It may be a hard transition for us old folks, but the kids didn’t see obstacles, just: puddles, colorful leaves, pumpkins, Halloween.

For weeks, I've only been listening about Halloween pumpkins, hearing to songs about skeletons and ghosts.

For days I was getting ready to find time to put a "write to-do" list on the to-do list, where I’ll be writing an important note: "Find Halloween projects". But this crispy morning, sitting on the couch and playing with the kids, this pumpkin idea spontaneously came into life. 

The pictures are not glorious, same as the pumpkin itself, because we’re not expert Pinterest people, but hey, the idea is great. And the final project is awesome because happiness is not all in aesthetics, most of it is in the feeling while you are doing it.

So, here's a quick explanation.

1. The child digs out the only remaining collage of paper and it is, luckily, orange.

2. Grasp the scissors (caution with children) and cut along the shorter side of the paper.

3. Glue edges of the strips (again caution) into the circle. I know, ‘m explaining it like a pro. Let it dry.

4. Now glue the other end of the strips the same way, so you get the shape of a pumpkin. Let it dry again.

5. Try to explain your kids not to chop the pumpkin before you're done.

6. Cut the kind-of-rectangle shape out of black paper and glue it on a top.

7. Cut 3 triangles for the eyes and nose. Than mouth. Glue that too. Let it dry.

Done.