Obožavam Božić. 

Obožavam sve vrste običaja, tradicija, etnoloških divota i ljepota. 

Sve bi slavila.

Jer svi ti običaji imaju takav okus smirenosti i vječnosti. Imaju i tu notu magije. I tu povisilicu vjere i dobrote. Ili vjere u dobrotu. I taman prstohvat nostalgije da ugrije srce, poput prstiju na šalici vrućeg čaja.

Po meni su najljepši običaji – oni personalizirani. One male rutine obitelji koje prerastu u tradiciju. Torta od jagoda za rođendan. I kuglica za bor koja svaka priča svoju priču, pa kićenje bora nema samo estetsku dimenziju, već i naratološku. Pričaju se sitne prošlosti koje prerastaju u jednu obiteljsku mitologiji.

I tako, običaj po običaj.

Od kada sam postala mama, često me vrijeme pregazi. Al pregazim i ja njega. Napravim od toga običaj. Tako je običaj kasniti s adventskim vijencem.

Kada sam rodila drugo dijete, prvijenac T je imao 19 mj. Bio je početak studenog mjeseca i igranje sa svijećama mi nije dolazilo u obzir jer je T bio u fazi hvatanja svega i pentranja po svemu. Nismo imali više dovoljno visoke police.

Tako sam odlučila napraviti papirni vijenac. Al ne bilo kakav.

Taj vijenac je od papira - ali i malih rukica. Od origamija -ali i mašte jer se pale svjećice.

Pa krenem:

Treba vam papirnati tanjur. Mi smo imali zaostalih još od vjenčanja imali.

U njemu nacrtajte krug i izrežite ga škarama ili skalpelom. Tako da dobijete oblik vijenca.

Konstrukcija vijenca

Treba vam i nekoliko nijansi kolaž zelenog papira. I male ručice i/ili nožice. Ocrtajte ih na bijelom papiru kojeg upotrijebite kao predložak za izrezivanje hrpe „listova“ u raznim nijansama. 

Šablona rukica za "listove"

Listove slažite jedan preko drugog. Ja sam ih „ljepila“ klamericom, jer sam stalno nosala L u nosiljci pa se nisam htjela zezat s ljepilom. A mislim da je čak i efekt bolji.

Složena zelenjava 

Svijeće sam radila od dvije duge trake u željenim bojama koje onda „pletemo“ U video (na kraju posta) objašnjavam kako.

Prvi dio svijeća ali i cvijeta

Pletenje svijeće i/ili cvijeta

Ovako izgleda nakon pletenja.

Čudom se čudi

Origami likove odaberite sami. Ja sam izabrala cvijet, djeda Božićnjaka i jelene.

Završni produkt uz bebu

Za kraj, izrežete žuti/narancasti „plamen“. Narančasti neka bude veći, žuti manji i zalijepite jedan na drugi. Svaku nedjelju na svjećicu „zapalite“ ljepilom (ili klamericom), jedan plamenčić.

Cvjet

 VIDEO TUTORIJALI:

1. svijeća/cvijet

https://www.youtube.com/watch?v=69bO5FpiEjI

2. Djed Božićnjak

https://www.youtube.com/watch?v=BD2JN8wKisQ&t=255s

3. Sob (glava)

https://www.youtube.com/watch?v=HvdPZerSBpA

Uživajte <3 p="">

Iako sam mislila da ću ove godine fasovati sa vijencem, jer su mi odredili mirovanje, ne mogu doktorski Grinčevi ubit božični duh, pa sam okrilju noći, dok je M šetao našeg psa, u vrećicu Bille vješto odrezala nekoliko borovih, jelkinih grančica. Sutra sam se dala na posao i vrlo brzo je sve bilo na mjestu.

Radovi kreću

Che nadgleda radove iz sigurne udaljenosti

Samo još nisam nabavila lak da se iglice ne raspadaju, da izduraju do Božića.

Gotovo!

Detalj :)

Eh. Al onda je M putem do tržnice naišao na još neke zelene biljne ljepote, pa smo i to ukomponirali na stol.

 Par dana nakon toga smo šećući na nasipu, naišli na čudnovate loptice.
T: Šta je ovo? :o
M: Teniska loptica, netko bacao psu...
T: čekaj ovoliko teniskih loptica :D

Maclura pomifera

Uglavnom, kako sam kasnije izguglala radi se o biljci Makluri ili ti majmunskoj lopti ili konjskoj jabuci ili...naziva je mnogo, a došla je iz Sjeverne Amerike. Kod nas se počela uzgajati u vrijeme Austro-Ugarske, krajem 19. stoljeća. Drvo je inače jako kvalitetno, dva puta tvrđe od hrasta, dobro za grijanje i izradu lukova.

Sam plod nije jestiv, ali sjemenke unutar njega jesu. neki pak vjeruju da je sve jestivo, i ne samo to, već i da lijeći tumore. Konji obožavaju ove plodove

Mi je nismo jeli, ali smo je ukomponirali u Božić....kao i još zelenjave koju smo našli putem :)

E a onda je išla nedjelja za nedjeljom, svaka svjećica koju palim kod kuće bila je dobar znak.

Zadnja upaljena

Žito je prvo stagniralo....

M. sumnjivo u pšenicu koja onako tek malo izranja iz zrnja..
Ja: ma narast će ona još do Božića, makar malo
M: ma e, a i ak ne izraste, šta? narast će do pravoslavnog, ko da nam je bitno značenje
ja: Pusti, nije to vjerski, to je proročanski, ak bude bogata i gusta - bit će plodna godina
M: pa dobro, svejedno se ne bavimo poljoprivredom
ja: E nije to samo ta plodnost, to je i novac, i uspjeh, i sreća i sve
M: (Pogledava mi u stomak) A kavo nam je žito bilo lani?
ja: Nikakvo, nismo ga poslijali, kupili smo ga.
M: A gle plodne godine!

I tako žito je od tog dana, kao da je čulo, počelo bujati i ja se iskreno ufam da buja u ime financijske plodnosti 

Decembar je isto pokazao svoju raskoš....

Božićni kaktus ili Decembar ili Schlumbergera truncata

A našlo se malo heklice i vunice za snježne pahulje koje će krasiti ovogodišnji bor :) 

naučila od - Crouton Crackerjacks

Kada sam bila mala, kod nas u Slavoniji je bio običaj da se sadi žito za sv. Barbaru i sv. Luciju.
No na sv. Barbaru bi nekako uvijek zaboravili. Ili nismo nabavili žito, ili namočili, ili…tako da je dan sv. Lucije postao dan našeg sijanja.

Sveta Barbara se obilježava 4. prosinca, no u mom kraju uz nju nisu vezana neka posebna pučka vjerovanja. Npr. čitala sam da se u nekim njemačkim zemljama na taj dan režu grančicu trešnje i stavljaju je u vodu, na toplo, da do Božića procvjeta. Taj običaj mi je lijep, i mislim da ću ga slijedeće godine uvesti :)

Ako dobro proklija, slijedeća će godina biti puna obilja

Druga stvar je dan sv. Lucije, koja se slavi 13. prosinca. Osim što smo namočeno žito stavljali u plitke posudice, a čašicu od rakije u sredini tanjurića kao mjesto za svijeću, također smo zapisivali vremenske uvjete svaki dan od sv. Lucije do Božića.


Točan broj iznosi 12 dana, što odgovara 12 mjeseci slijedeće godine:

Siječanj – lijepo, sunčano, gotovo proljeće, ali s jakim vjetrom.
Veljača – lijepo, sunčano
Ožujak – lijepo, sunčano
Travanj – lijepo, sunčano
Svibanj – lijepo, sunčano
Lipanj – lijepo, sunčano
Srpanj – lijepo, sunčano
Kolovoz – lijepo, sunčano
Rujan – lijepo, sunčano
Listopad –
Studeni –
Prosinac –

Čašica od rakije se stavlja da bi ostala rupa za svijeću :

U nekim krajevima je i običaj da se nareže 12 komadića crvenog luka, a poslije se po vlažnosti komadića procjenjuje kakvi će biti mjeseci u slijedećoj godini. Budući, da je sv. Lucija zaštitnica očiju, baka je govorila da moram štedjeti oči pa se na njen dan ne rade ručni radovi. Kada sam poodrasla, baka mi je otkrila još jedan običaj. Na 12 papirića napišem imena 11 simpatija, a 12. da ostavim prazan. Svaku večer sam bacala jedan papirić u kalijevu peć, a zadnji koji bi ostao, bio bi moj ženik. Ako bi ostao prazan papirić – značilo bi da se neću udati slijedeće godine :)