Iz dana u dan stalno ista pitanja i isti odgovori i iste
reakcije, drugi ljudi, ista ja, malo veća nego jučer, malo umornija nego
prekjučer i malo strpljivija nego sutra.
SVIZAC BROJ JEDAN:
Dobar dan, molim jedan kruh.
Oooooo, pa kad ćete vi više roditi?
Za dva mjeseca.
Štooo? Tek! Pa kolki ste, ja sam mislila da ste već trebali
roditi.
Ostale: Dobar dan dobar dan, prenijeli ste? Nosite dvojke?
Jeste sigurni da ne? Možda trojke ha ha ha. Bit će to Herkules!
SVIZAC BROJ DVA:
Dobar dan, stavljam košaricu na blagajnu. Ona klika. On
dolje skakuće i proteže se da vidi što se na blagajni događa. Beba u stomaku
poskakuje.
Nosite curicu? Osmijeh od uha do uha.
Ne, dečka, pristojno se smješkam.
Ajooooj, ma bitno da je zdrav! Razočaranje ne uspijeva
skriti ni ispod naočala.
I to je taj šah mat. Nema riječi koja neće zvučati kao
obrana ili utjeha. Jer ono što je u njihovim glavama ne može izbrisati ono što
je u mome srcu i životu.
Sva sreća da su nam glave odvojene i da nam se dotiču samo
pogledi. Sva sreća da mišljenja nisu zarazna, ili ako i jesu, da ste na vrijeme
cijepljeni od njih.
0 komentari:
Post a Comment