U malo stakla štošta stane

Što radi majka i trudnjača u dva u noći?
Što radi otac i trudnjačin pomagač u dva u noći?

Ona treći dan čisti bijele šljive.
Bijele šljive koje su zapravo žute i koje su strašno vezane za svoje koštice.
Koje vole imati pjege po obrazima i koje su najfinije šljive na planeti.
Bijele tj. žute šljive koje je od pamtivijeka imala u dvorištima koja više nisu njena,
koje nikada nije vidjela da ih prodaju u kupovima na pijacama i
koje u pekmezu imaju okus marelica.



Boja, tekstura i miris

Treći dan, ne jer ih je puno,
već treći dan jer ne stiže od teturajućeg znatiželjnika
koji ne umije da spava i
koji ne umije da se smireno igra.

Što očekivat od 17mjesečnjaka s izlazećim očnjacima?
Njemu šljive nisu bitne.
Osim kada se pretvara da su loptice koje ne odskaču.


Plava loptoca šljivica


On, otac,
dok ona uspavljuje probuđenika u jedna u noći,
grije teglice u rerni i priređuje ručnike za umatanje mirisnog pekmeza,
gugla procese pasterizacije i
njoj traži rakiju. Ne za piti.
Za očistiti rubove nespretno umrljane umornom rukom njenom.

Samo za nas su ubrane. Tamo u nekom selu na brdu u Brodu.
Samo za nas su putovale u koferu na točkiće kilometrima do Zagreba.
Pa se vozile u autu po umornim asfaltnim ulicama
i gledale Sljeme s balkona.


Jedna ali pobjeda


Tri dana?
Tri dana za jednu bočicu pekmeza?
Do dva u noći?
Pobogu, zašto?
Eh.
Nije to bočica pekmeza.
To je miris djetinjstva i
okus sreće i
zagrljaja i
ljetne kuhinjice u jednom drugom brdu u Brodu.

To je ljeto u staklenci.
To je dom u staklenci.
Obitelj.
To smo mi.
Uporni.
Određeni.
Zajedno.

Do dva u noći.


RECEPT ZA JEDNU TEGLICU POBJEDNICU:

Očišćene i oprane bijele šljive, grama 1350
šećer, grama 130, reda radi


Šljive usitniti štapnim mikserom, ne previše.
Staviti kuhati. Kad zavrije prebaciti na laganu vatru i kuhati i miješati dok se ne dobije odgovarajuća gustina.

Da je kuhano - zna se tako što prođemo kuhačom po dnu - i vidi se trag dna.

Daje dovoljno gusto, zna se tako što se žlica pekmeza stavi na tanjurić i kad se ohladi u slast se pojede - najdraži dio djetinjstva


Sreća

Pasterizacija, sterilizacija:

Ima sto načina, ja svaki put odaberem jedan :D
Ovaj puta ugrijane staklenke i poklopci na 150.
Vruć pekmez u vruće staklenke.
Vraćanje u ugašenu rernu da se lagano hladi.
Ili kratko vraćanje da se stvori korica, pa onda umatanje u ručnike i stavljanje u rajnglu, da se lagano hladi tijelom noći i stvori vakuum. 

Sve to napraviti, kao za zimu, i sutradan načeti i pojest cijelu teglicu s palačinkama :D





0 komentari:

Post a Comment

Newsletter

Subscribe Our Newsletter

Enter your email address below to subscribe to our newsletter.