Sjećam se onog krasnog razdoblja svoga ranog roditeljstva
(znači prije godinu dana minimum :D) kada sam slušala ljude kako govore da im
djeca ne jedu. Kako tuku samo po kruhu ili jogurtu. A ja sam ponosno gledala
svoje čedo koje smaže par tanjura hrane. Povrće, voće, riže, sve domaće,
zdravo, ma mila majka.
I onda je napunio 21 mjesec.
I onda je napunio 21 mjesec.
Jela su počela lagano otpadati. Da bi do druge godine spali
na jelo i pol. Tikvice koje nisu u sezoni. I tijesto.
Gotovo svaki put kada bi dva sata smišljala ručke koji bi
mogli zadovoljiti njegovo nepce i moju savjest dijete-mi-zdravo-jede, završili
bi tijestom s vrhnjem i mojim osjećajem nedovoljnosti. Da, da, znam krivi
osjećaj, nepotreban, djeca su djeca, izbirljiva, mala ja bi prestala jesti ako
bi netko disao pored mene, jer fuj i tako. Mislim bila sam gora od Ramsaya. Svi
su bili krivi. A bome, potomak mi nije pao daleko od stabla.
Ali, de ti to objasni mamazgu.
I tako, danas pravim grašak s tikvicama. Njemu već
priređujem tikvice i njoke, ali mi mamazak iliti đavo, ne da mira. Ma da
probam. Jer ono, imam vremena hej, na meni je samo kuća i dvoje djece, zašto se
ne bi igrala s hranom. Uostalom, ovih 12 lonaca koje sam zaprljala u zadnja dva
sata operem za dva sata, zašto ne bi trackala još.
I tako ja odvojim dio skuhanog recepta. Usitnim štapnim
mikserom. Dodam malo ovog malo onog, malo spećem, malo ofurim jezik, mmm pa ovo
je fino.
Ali da. S godinama mi je fino i povrće iz juhe, na što mi se
prije dizao želdac. Uvijek kažem da je to prvi znak starenja, kad s užitkom
jedeš skuhanu mrkvu i cvjetaču u juhi dok ti se list peršin lijepi za bradu.
I tako nutkam ja potomka popečcima.
Govorim da to lavovi jedu.
Ostavim posudu s hranom kao mamac i skrijem se iza
kuhinjskog šanka. Ništa.
Ričem i jedem. Roar, tigrovi vole papat palačinkice, popečke.
Pojedem jednu palačinku nutkajući ga.
Nula bodova.
Očajna sam.
Razmišljam da prekršim sva pravila i kažem da će ići gladan
spavat.
Brian Gordon/Fowl Language Comics |
I u to dolazi tata.
Uzme palačinkice i ponudi mu.
Beštija uzme komadić i pojede i viče MMMMMMM.
I nastavi. DONOSI mu posudicu kada pojede da se napuni s
još.
Okej, zadovoljna sam što dijete jede i jer sam fino skuhala, al brate mili, mamazak je uvijek gladan drame pa si sada misli, a zašto, što ne valja da neće OD MENE da jede :D
Okej, zadovoljna sam što dijete jede i jer sam fino skuhala, al brate mili, mamazak je uvijek gladan drame pa si sada misli, a zašto, što ne valja da neće OD MENE da jede :D
Da skratim priču, recept je uspjeh. I za mene i za
izbirljivog todlera koji u životu nije pojeo grašak, a mrkvu je prestao jest
tamo osamdesetineke. Pardon, negdje u siječnju ove godine.
Pa evo, možda upali i kod vas J
4 žlice graška s tikvicama
1 ploška tvrdog sira
1 žličica maslaca ili kokosovog ulja
Odokativno brašna (ja sam stavljala malo slanutkovog, dosta
običnog jer mu zobeno nisam htjela stavljati jer se ujutro najeo u banančinkama)
dok ne postane masa ni prerijetka ni pregusta.
Dakle, očito. Grašak smiksate sa štapnim ili u
multipraktiku, dodate ostale sastojke i smiksate. Pravite palačinkice na tavi.
Pekla sam oko 8min. Na mrvu kokosovog. Dok nije izgledalo pečeno (da, znam da sam
jako precizna u brojkama, Grunf mi nije
do koljena)
0 komentari:
Post a Comment