Žito

Kada sam bila mala, kod nas u Slavoniji je bio običaj da se sadi žito za sv. Barbaru i sv. Luciju.
No na sv. Barbaru bi nekako uvijek zaboravili. Ili nismo nabavili žito, ili namočili, ili…tako da je dan sv. Lucije postao dan našeg sijanja.

Sveta Barbara se obilježava 4. prosinca, no u mom kraju uz nju nisu vezana neka posebna pučka vjerovanja. Npr. čitala sam da se u nekim njemačkim zemljama na taj dan režu grančicu trešnje i stavljaju je u vodu, na toplo, da do Božića procvjeta. Taj običaj mi je lijep, i mislim da ću ga slijedeće godine uvesti :)

Ako dobro proklija, slijedeća će godina biti puna obilja

Druga stvar je dan sv. Lucije, koja se slavi 13. prosinca. Osim što smo namočeno žito stavljali u plitke posudice, a čašicu od rakije u sredini tanjurića kao mjesto za svijeću, također smo zapisivali vremenske uvjete svaki dan od sv. Lucije do Božića.


Točan broj iznosi 12 dana, što odgovara 12 mjeseci slijedeće godine:

Siječanj – lijepo, sunčano, gotovo proljeće, ali s jakim vjetrom.
Veljača – lijepo, sunčano
Ožujak – lijepo, sunčano
Travanj – lijepo, sunčano
Svibanj – lijepo, sunčano
Lipanj – lijepo, sunčano
Srpanj – lijepo, sunčano
Kolovoz – lijepo, sunčano
Rujan – lijepo, sunčano
Listopad –
Studeni –
Prosinac –

Čašica od rakije se stavlja da bi ostala rupa za svijeću :

U nekim krajevima je i običaj da se nareže 12 komadića crvenog luka, a poslije se po vlažnosti komadića procjenjuje kakvi će biti mjeseci u slijedećoj godini. Budući, da je sv. Lucija zaštitnica očiju, baka je govorila da moram štedjeti oči pa se na njen dan ne rade ručni radovi. Kada sam poodrasla, baka mi je otkrila još jedan običaj. Na 12 papirića napišem imena 11 simpatija, a 12. da ostavim prazan. Svaku večer sam bacala jedan papirić u kalijevu peć, a zadnji koji bi ostao, bio bi moj ženik. Ako bi ostao prazan papirić – značilo bi da se neću udati slijedeće godine :)