U malo stakla štošta stane

Što radi majka i trudnjača u dva u noći?
Što radi otac i trudnjačin pomagač u dva u noći?

Ona treći dan čisti bijele šljive.
Bijele šljive koje su zapravo žute i koje su strašno vezane za svoje koštice.
Koje vole imati pjege po obrazima i koje su najfinije šljive na planeti.
Bijele tj. žute šljive koje je od pamtivijeka imala u dvorištima koja više nisu njena,
koje nikada nije vidjela da ih prodaju u kupovima na pijacama i
koje u pekmezu imaju okus marelica.



Boja, tekstura i miris

Treći dan, ne jer ih je puno,
već treći dan jer ne stiže od teturajućeg znatiželjnika
koji ne umije da spava i
koji ne umije da se smireno igra.

Što očekivat od 17mjesečnjaka s izlazećim očnjacima?
Njemu šljive nisu bitne.
Osim kada se pretvara da su loptice koje ne odskaču.


Plava loptoca šljivica


On, otac,
dok ona uspavljuje probuđenika u jedna u noći,
grije teglice u rerni i priređuje ručnike za umatanje mirisnog pekmeza,
gugla procese pasterizacije i
njoj traži rakiju. Ne za piti.
Za očistiti rubove nespretno umrljane umornom rukom njenom.

Samo za nas su ubrane. Tamo u nekom selu na brdu u Brodu.
Samo za nas su putovale u koferu na točkiće kilometrima do Zagreba.
Pa se vozile u autu po umornim asfaltnim ulicama
i gledale Sljeme s balkona.


Jedna ali pobjeda


Tri dana?
Tri dana za jednu bočicu pekmeza?
Do dva u noći?
Pobogu, zašto?
Eh.
Nije to bočica pekmeza.
To je miris djetinjstva i
okus sreće i
zagrljaja i
ljetne kuhinjice u jednom drugom brdu u Brodu.

To je ljeto u staklenci.
To je dom u staklenci.
Obitelj.
To smo mi.
Uporni.
Određeni.
Zajedno.

Do dva u noći.


RECEPT ZA JEDNU TEGLICU POBJEDNICU:

Očišćene i oprane bijele šljive, grama 1350
šećer, grama 130, reda radi


Šljive usitniti štapnim mikserom, ne previše.
Staviti kuhati. Kad zavrije prebaciti na laganu vatru i kuhati i miješati dok se ne dobije odgovarajuća gustina.

Da je kuhano - zna se tako što prođemo kuhačom po dnu - i vidi se trag dna.

Daje dovoljno gusto, zna se tako što se žlica pekmeza stavi na tanjurić i kad se ohladi u slast se pojede - najdraži dio djetinjstva


Sreća

Pasterizacija, sterilizacija:

Ima sto načina, ja svaki put odaberem jedan :D
Ovaj puta ugrijane staklenke i poklopci na 150.
Vruć pekmez u vruće staklenke.
Vraćanje u ugašenu rernu da se lagano hladi.
Ili kratko vraćanje da se stvori korica, pa onda umatanje u ručnike i stavljanje u rajnglu, da se lagano hladi tijelom noći i stvori vakuum. 

Sve to napraviti, kao za zimu, i sutradan načeti i pojest cijelu teglicu s palačinkama :D





**Gusjenice uglavi su se pretvorile u leptire**


Mislila sam da je to nemoguće.
U glavi su se formirali razlozi zašto ne.
Moje tijelo nije snažno.
Zika komarci se šire planetom i uništavaju bebe u stomacima.
Nisam operirala nogu.
Nisam spremna.
Ne mogu ja imati dva puta sreće.
Kako ću.
Ćemo?
Novci, prostor, mjesto, krevet, cerviks, kosa, nokti, bol, rizik, tt,
Izdajem prvorođenca.
On još ne razumije,
on treba utjehu i hranu u meni.
A ja ću se srušiti na krevet na nekoliko tjedana
i izgubiti kila i kila,
i izgubit mlijeko,
i klečati uz wc, umjesto morsku školjku
ili školjku njegova uha.
I umirati.
I tako je bilo.
Srušila sam se, gubila kile, mlijeko, klečala uz sve školjke ovog grada,
umirala.
ALI
I to stane. I
potekne početak.
Zažubori snaga
i svi oni glasići s početka priče utihnu.
Vrijeme ne brojim.
Nije bilo izdaje.
Nije bilo predaje.
Sad sam bila troje nas.
I svi troje smo tvorili krug.
A krugovi su čvrsti.
Nepobjedivi.
I opet sam naučila da smo puno više od onog što su nas učili.
Da nismo samo svoje ime.
Da nismo samo svoja prošlost.
Samo svoje iskustvo.
Da nismo tuđe priče.
I opisni epiteti.
Ne znaš moje granice jer ne znaš svoje.
Granica je zapravo na istom mjestu:
u stvaranju granica umjesto crtanju grančica
na šarenom crtežu svoga života.
Rasti dalje.
U krug. U šir.
Hrani srce budućim srećama
I prošlim uspomenama.
Neka bude puno grana.
Neka lista.
Uvijek novi. Iznova.
Iz izvora.
Mi smo puno više od bilo kojeg nemoguće s početka.
Aksiom broj jedan mog fizičkog života je
Nemoguće nije moguće.





**neuredno stanje uma kao cilj ovog sterilnog života**


Kreativni nered.
U umu.
Na jagodicama prstiju. 
Na podu.
U ladici.
Kreativni zaokret
Od ozbiljne majke
Koja kuharice lista
do lego arhitektice
Koja ruševne kuće gradi.
Bitna je boja.
Boja posvuda.
Na kućama,
U tanjurima,
Vrhu nosa,
Dubini duše.
Bitno je bojati se bojama
Ne strahovima.






BOŽE ŽENO I PITAŠ SE ZAŠTO NEMAŠ VREMENA?!


Kao da mi nije dovoljno topit se bez klime,
disat bez pluća (koja su se zbog ekspandiranog stomaka šćućurila u grlo)
Kao da mi nije dovoljno pravit bebska jela koja služe kao artiljerija za podne pločice, 
i ispuhivat mini nosiće i raspetljavat raspucane vrhove
kose.
Kao da mi nije dovoljno tražit probleme tamo gdje ih nema,
lovit paukove u uglovima soba,
razgibavat kukove
i po ulici mijaukati,
lajati
i mukati.
Pa ja odlučim još i slanutak milijun minuta namakati
i par sati kuhati,
otvarati pore sapama i parama
i eksperimentirati s lončićima i prehrambenim kvascima.






*******
Bolonjez od crvene leće i salata od slanutka.

Salata Žljezna lejdi uz Irski soda kruh :)

Kakvo vođenje državom, to je pis of kejk. Treba vodit kuhinju i dijete i vrijeme i novac i aktivnosti i usmjeravat male nožice i mozgiće i napajt pozitivnom energijom stanice i širit ljubav poput avenije i galaksije.




Soda kruh prvi puta pečen - oduševljenje. Sad treba dodavat inačice. Salata, moja klasika: naribana svježa cikla, češnjak, limunov sok, rajčica, jabučni ocat, sol, pržene lanene sjemenke, feta sir.
I naravno, glavni pomoćnik u kuhinji 

Popeči od tikvica - antirecept

Tako to bude... Kad tri sata potrošiš na pedijatra, dva sata uložiš u šetnje, tri sata u igranje, dva sata u pranje...
I onda sjajna ideja o ručku u šest sljedova završi kao festfud koji progutaš u 11 navečer u hodu od vešmašine do igraonice koja se prije zvala dnevna soba i u kojoj smo planirali čajanke...😂
Slika je trebala biti slikana profi fotoaparatom uz osvjetljenje, a ne mobom na auto opciji uz prigušeno svjetlo kuhinje jer je pregorijela još jedna žarulja😂
Ipak i neserviran u fensi tanjurima s dekoracijom od nar💞
ovih zrnaca ili peruške začinskog bilja, ručak u 23 h je bio megaukusan 
Iako ne sasvim nutricionistički uravnotežen i homemade, i dalje je bio zdraviji od bureka...(sad čekam hejtanje 😀 )
Kruh (kojeg sam ja trebala peći, al ono...život) ispod peke bez aditiva, domaći sirni namaz s koprom, popečci od tikvica i zobenih, te rajčica.👌


Junior je imao puru, salatu od krastavaca i jogurta i popečke..

Newsletter

Subscribe Our Newsletter

Enter your email address below to subscribe to our newsletter.