Bolje more u boci, nego boca u moru


Tzv. "Calming bottles" iliti "umirujuće bočice" odlična su igračka za bebe, toddlere, a i one starije. Kao mene, npr. :D Plusevi su joj još što je vrlo jednostavna i jeftina za izraditi, a može se napraviti na sto načina: pustite maštu s lanca! Ovo je smao jedna od. Milijun verzija. :) Pa krenimo.



Woohoo


Potreban je slijedeći materijal:

1 mala bočica od vode ili soka, oprana
biljno ulje
voda
prehrambena boja
balon neke intenzivne boje koja kontrastna od izabrane prehrambene boje
ljepilo
gumica od balona
komadić tkanine

Umirena i protresena

Prvo bocu do 1/3 napuniti vodom. Zatim dodati nekoliko kapi prehrambene boje. Ja sam koristila plavu, jer sam htjela neku zaista odmarajuću bočicu J

Izrada


Protresti bočicu (zatvorenu) da se boja rasprši. Zatim, napuniti ostatak bočice uljem. Po želji dodati još nešto unutra. Bila sam nepripremljena, pa sam odlučila od zlatnog balona napraviti «ribice». Izrezala sam ih iz balona i ubacila u bočicu (ostaviti gumicu od balona). Poklopac sam premazala ljepilom iz pištolja za lijepljenje. 

Gospon nadgleda dok gricka


S time da treba biti pažljiv i kasnije ukloniti višak ljepila koji je eventualno iscurio ispod poklopca.
Baš zbog toga, ja sam na vrh bočice stavila komadić tkanine koji sam fiksirala gumicom od onog prethodno izrezanog balona.

Proučavanje


I to je to, spremni ste za uporabo.
Meni je ovo odlična igračka, jer dijete nema izravan dodir s prehrambenim bojama, a opet uživa u njima. 

Naravno, oprez je uvijek potreban, i nikad ostavit dijete bed nadzora J

Nesvagdanji kruh

Dohrana djece nije lagana stvar. Svaka, i najblaža hrana, neobičnog im je okusa, teksture i naravski da je ne mogu odmah prihvatiti. Zato me face koje je slagao T pri probavanju hrane nikad nisu začudile. Bile su mi slatke i zabavne.
Ono što me je začudilo je apsolutna ljubav i oduševljenje prema kruhu, prije nego ga je ikada probao. U fazama početka dohrane, dok smo još umirali od straha hoće li se ugušiti kockicom skuhane jabuke, nismo više mogli gledati njegov pogled pun žudnje i dali smo mu komadić kruha. Kao „evo, pa probaj, da vidiš da je to niš posebno“.
Al ne, on je to uhvatio kao najdražu igračku i s takvim guštom i profesionalnošću popapao, da se mi nismo ni snašli započeti strahovati hoće li se ugušiti.



Dakako, kao roditelji koji žele dijete hraniti zdravim namirnicama, kruh smo izbjegavali i izbjegavamo. Slijedeća postaja je bila prepoznavanje pekara dok se šetamo. Osim što ga oduševljavaju psi, golubovi i tramvaji. Jednakim uzbuđenjem prepoznaje i pekare. A nije da je od nas učio. Možda ima nešto u genima, pa je pradjedovske pekarske krvi i njuha i do njega došlo.
No, da se nađemo na sredini, da udovoljim svim nepcima i moralnim upitima, odlučila sam pretežno, kad se baš mora, praviti domaći kruh, pecivo i sl. i s vremenom pokušavati smanjit glutenska brašna. I nama i njemu.

I tako sam došla do ovog peciva.
Brzo je.



Fino je.
Mekano je.
Nije strašno nutricionistički loše (okej, ide bijelo brašno, ali svakim danom sve više napredujemo :D)
Mali ga obožava.
I mi isto.



Mana (koja je sasvim rješiva) je slatkoća peciva. Nije ono krivo, recept je američki i pomalo podsjeća na ona hamby peciva koja su slatkasta. Tko voli, nek se drži recepta – ko ne, poput mene, neka smanji šećer. Ja još nisam probala tu opciju, ali izvijestim čim probam J

Namirnice:

1 mjerica* + 2 žlice tople vode
1/3 mjerice maslinova ulja
2 žlice suhog kvasca
¼ mjerice šećera
½ žličice soli
1 jaje
3 ½ mjerice brašna



Postupak:

Ugrijati pećnicu na 200 stupnjeva
U posudu s toplom vodom dodati ulje, kvasac i šećer
Ostaviti 10 minuta da se „digne“



Zatim dodati sol, jaje i 2 mjerice brašna, te mjesiti mikserom ili kuhačom dok se ne sjedini. Dodavati ostatak brašna, pola po pola mjerice. Tijesto mora biti ljepljivo.


Ruke nauljiti i praviti loptice od tijesta, te slagati u nauljenu tepsiju. Trebalo bi ispasti 12 loptica. Meni je ispalo deset.
Ostaviti da se nadiže još 10 min

Peći oko 10 minuta, tj. Dok ne dobije lijepu boju i dok čačkalica zabodena u tijesto ne bude suha.










* Cup, ja imam one iz offertisime, pa onda ni ne preračunavam u grame više.

Japanski kruh, a - ca!

Kad istjeraš majstore iz stana, sreća je pregolema. Nekako si lakši, poletniji, neispavanost manje guši, elan raste k'o germa.
Kako to biva, pozoveš majstore da stave nove prozore, završiš na razbijanju zidova i dugomjesečnim smrzavanjima. I ajde da je to još naš stan, a ne iznajmljeni.
AL dobro, svako zlo, za neko dobro.
Jučer kada smo posljednji dio stana oprali i bicikle (i sav ostali namještaj) vratili na mjesto – odahnuli smo. Jutros sam se osjetila 20 kila lakša, pa je to bio sasvim dobar razlog da zamezim nešto nedijetno.
Dok je T sirom, bananama i suhom šljivom crtao po svojoj tacni, ja sam odlučila isprobati japanski (koji je zapravo kineski) tangzhong kruh.
Odlučila sam napraviti onu najobičniju verziju, čak nisam imala ni nekih sjemenki da pospem kruh, ali dobro. Nadogradnja slijedi.  



Kruh se može praviti slatki i slani, puniti s raznim nadjevima, ali je super i ovakav sam. Kud se ne mora rezati (otkidaju se kiflice), kud ostaje dugo svjež, a bez aditiva (tako vele, nisam uspjela još do tog eksperimenta, morat ću napraviti više tijesta ).
Inače se kruh slaže u pravokutni pleh (onaj uži) ali ja nisam imala, pa sam uzela ono što mi kuhinja pruža i nije uopće loše ispalo.





Caka je u tangzhong starteru. Njega možete napraviti i u većim količinama pa držati u hladnjaku (pokriveno, i naravno prije uporabe ugrijat na sobnu temperaturu). Starter se pravi od brašna i vode (ili mlijeka) i to u omjeru 1:5. Znači 20 g brašna i 100 g vode.
Pravilo je da se ta smjesa zagrijava do 65 stupnjeva, uz miješanje. E sad, ako nemate kuhinjski termometar, miješate smjesu dok se ne počne zgušnjavati, odnosno dok kuhača ne počne ostavljati trag po dnu lonca. Ostavite smjesu da se ohladi. Šećer, mlijeko i kvasac sjedinimo i pustimo Dotle u drugu posudu sipajte suhe sastojke:

350 g brašna
1 žličica šećera (u oriđiđi receptu ide 55 g)
1 žličica soli
1 kesica kvasca (6 g)

Pa u to dodajemo mokre sastojke:

120 ml mlakog mlijeka
120 g startera
1 jaje





Mijesimo i kad je već ljepljivo i dosta povezano dodamo i 30 g maslaca. Mijesimo i dalje dok tijesto ne postane elastično. Tada ga oblikujemo u kuglu i ostavimo prekriveno suhom krpom da se diže oko sat vremena, na nekom lijepom toplom i udobnom mjestu.



Kada je i to gotovo, tijesto stavimo na pobrašnjenu radnu površinu i razdijelimo u jednake dijelove. Svaki dio razvaljamo i umotamo u rolnicu. Zatim tu rolnicu opet razvaljamo i opet smotamo. Pa slažemo u lim. Ostavimo da se diže još nekih pola sata. Premažemo jajetom. Stavimo peći oko 35 minuta u pećnicu prethodno zagrijanu na 182 stupnjeva.




I onda se napapati i otići šetati i uživati u zraku, zalascima i poljupcima. 

Detokšpinatizacija

Detoksikacija! Detoksikacija!
Detoksikacija!


Osjećaj malaksalosti zove na detoksikaciju!
Hlače zovu na detoksikaciju!
Vaga zove na istu.



Ne, ne važem se, svi smo mi lijepi iznutra i nisam rob medija i proporcija i kalorija i…al da, slučajno sam stala. Ozbiljno. Preskakala sam krevet koji je sav zabarikadiran kako ne bi mali T bubnuo glavom od pod, jer su mu noćna puzanja postala hit. I tako ja preskačem da bi dohvatila pelenu, dok dijete vrišti zbog goluždravih nožica i ugledam brojku.



Okej, nije da nisam znala. Prestala sam vježbat jer sam postala umorna, umorna sam postala zbog loše hrane, loše sam se hranila zbog nesnalaženja u novim ulogama i tako.
Da nabrajam izlike i dalje.




E pa ne bum!
Jer ih više nema.
Jer to sve nisam ja. I nisam sretna dok nisam ja ja.
Sad idemo na fino papanje, tak i tak sam si obećala uvest reda kad i malog budem dohranjivala. Jedna žlica papice njemu, druga meni.
Leti, leti avion!

I tak sam si večeras složila ono što sam u frižideru našla.



Špižganci



Sastojci su kao i uvijek od oka.
Bijelog luka (okej, češanj, dva) – nasjeckati i staviti na malo maslinovog ulja
Špinata ( u ovom slučaju smrznutog i otopljenog, nenasjeckanog)  - dodati luku
Mini rajčice, dvije tri, isjeći i dodati
Propržiti pa dodati vode – kuhati. Posoliti (himalajskom) soli i kad je pred kraj kuhanja sve to (dakle ubrzo) dodati vode koliko pure iliti žganaca želimo. U prokuhalu vodu sa svim tim povrtnim ljepotama dodati žgance i kuhati. Na kraju dodati naribanog parmezana i žlicu vrhnja.


Mljac.
*naravno ovo s manje soli i usitnjenijim špinatom dobio bi i T. Al je već spavao :) *

Dis iz mi in fjućr! :D




Mandarinska zimska čarolija

Zima, zima, zima je, e pa neka je.

Al samo što nije.

Nema snijega, nema hladnoće, ne ciče djece i nema grijanja prstiju na vrući burek iz pekare.

Božićni bor obasjan suncem izgleda nekako žalosnjikavo.

Prašina se bolje vidi, a bogme i mrlje, pardon, njuškasta umjetnost moga psa na balkonskom staklu.

Mandarine baš i nisu fora za jesti dok jedem sladoled kako bi se razgalila nakon dolaska iz vana s proljetnog vremena.


Isprobavanje teksture


E pa zimo gdje si?

Ako neće zima meni, ja ću zimi.

Ili ću je prizvati keksima od mandarina.

gotovi keksići


Recept je ekstra jednostavan, ali ja sam bila mnogo komplicirana. Žonglirajući između psa koji se tepe pod nogama jer obožava putar i bebe koja visi u nosiljci i obožava dodirivati neobične teksture,

Pomagač



Pa evo mjerila:

SASTOJCI
100 g omekšalog maslaca

100 g kristal šećera

1 razmućeno jaje

250 g pšeničnog brašna

Malo praška za pecivo

1 vanilija šećera ili mahuna vanilije

Malo soli

3 neprskane mandarine srednje veličine (sok, meso i korica)

1 žlica kakaa

Vrhovi prekriveni snijegom :D


ZA KAPUTIĆ
Šećer u prahu
Kristal šećer


PRIPREMA
Maslac i šećer izradite sa viljuškom. Dodate vaniliju, razmućeno jaje s malo soli, te umutite.
Zatim dodajte brašno s praškom za pecivo. Sve dobro izradite rukama, pa dodaje sok, meso (ono što vam ostane na šiljku od cjediljke, ne opnu, već samo meso) i koricu. Ako je tijesto prevodenasto, dodate još malo brašna. Dobro izraditi - klapa druga. Zatim razdijelite na dva dijela. U jedno dodate veliku žlicu kakaa i izraditi. Oba tijesta zamotajte u prozirnu foliju i stavite u hladnjak (ili na balkon ako je nula stupnjeva i ako nemate ptice, pse ljubitelje kolača i slično :D) na pola sata. Nakon pola sata od tijesta pravite kuglice koje uvaljate u kristal šećer pa šećer u prahu i slažete na pleh obložen papirem za pečenje. Neka loptice budu dovoljno udaljene jedna od druge, jer će tijesto malo rasti. Peći oko 15-20 minuta u prethodno ugrijanoj pećnici na 180 stupnjeva.


prvi snijeg



 Keksi su jako fini i hrskavi izvana, mekani iznutra, lijepi oku, ugodni želudcu i fini nosiću i kao vrhunac: prizvali su snijeg!


*Iako mislim da ću probati stavit recimo bademovog brašna slijedeći puta kao mali eksperiment, odnosno nadogradnju*


Prizvali smo snijeg


Pronađeno vrijeme u germitajgu

Mirisi.
Miris svijeća. I cvijeća.
Miris opipljivog, miris sjećanja,
miris apstraktnog, miris osjećaja,
miris opipljivog, miris karaktera.
Ponekad hodam ulicom i počinjem šnjofati kao pas. Ili mačka.



/Razgovor u mojoj glavi/

„Osjećaš li to? Što je to? Hmmm, miriši kao treći razred osnovne škole. Čekaj, tu je, sjećanje, dolazi…aha, knjižara iznikla na početku rata, idem prema njoj,  penjem se po onom naherom putu prema crkvi. I što još, dolazi, dolazi, aha, pravim kocke od hamer papira i tinte koja kapa iz nalivpera, prsti su packavi, propuh struji od dnevno sobe preko orahova stola za kojeg je važilo „ako krenu avioni, odmah se sakrij pod njega“ prema otvorenim vratima, bijelim,s mjedenom kvakom i potencijalnim samozaključavanjem.“

Još ne znam na što me asocira taj parfem šetačice ispred mene. Samo znam da je uporan, da se izvija tvrdoglavo prema meni i tumba mi po sjećanjima. Kopala sam dalje i odjednom je osvanulo, napadno – to je to, to je taj slatkasti miris, to je to sjećanje –ukrasne gumice koje služe samo za gledanje, hvaljenje i mirisanje. Koje ne brišu olovke, već ostavljaju mrlje. Ali koje ne brišu ni sjećanja, već ostavljaju osjećaje. Taj miris ružičastog, tih gumica u obliku srca koje mi je mama kupovala. Za Božić. Za neke dane bez datuma, bez razloga. Zbog ljubavi. Taj miris se zagrlio s mirisom sreće i sigurnosti i djetinjstva.
Nisam to znala.
Sve do danas.
Šetačica nije bila svjesna da će jutrošnjim sprejanjem ispod resice uha, nekog učiniti sretnim.
I sjetnim.

I nije to ništa čudno. Mirisi su usko vezani sa sjećanjima. I nije to neka moja izmišljotina. Niti Proustova. Zapravo mislim da bih i ja mogla napisati par tomova knjiga o mirisima i sjećanjima i tim kućama među oblacima zaborava. Ali neću. Mirisi su najbliže povezani s memorijom. To je znanstveni fakt.



Isprobani savjet je taj da pri učenju koristimo neki miris. Svaki put kad osjetimo taj miris, naučene informacije će se vratiti. Tako meni miris instant juhe od gljiva budi sjećanje na Prlendera. I povijest srednje i jugoistočne Europe u srednjem vijeku. Pervunda i Sklavonije i Samov plemenski savez.
Mirisi i lijeće. Mirisi stvaraju muku. Mirisi nas mijenjaju. Igraju igre s nama.

Neki dan sam se poželjela mirisa obitelji. Roditelja. Topline. I kalijeve peći na koju je mama stavljala dizano tijesto da nadođe (naravno, ne izravno, jer bi se ispeklo, jer je tata hajcao peć i uvijek provjeravao temperaturu, hvaleći se kako je toplo, kao da se utrkuje sa zimom). Pa sam odlučila kupiti germe, upregnuti ruke i sjećanja, pa napraviti germitajg. Moj omiljeni kolač.



O čemu se tu radi? Očito ime potječe iz njemačke, očito je da se radi o germi i   tijestu (teig) i da se nečim maže. Klasik je bio germitajg s orasima, s makom, s cimetom i šećerom. Al onda je moja mama napravila revoluciju.

Filovala je tijesto s pekmezom, čokoladom u prahu i cimetom (dakako ovo je ovisilo, ako je pekmez bio presladak, onda bi išao kako u prahu, ako nije bilo čokolade onda je stavljala kakao i malo šećera, shvatili ste bit)



A ovdje je i recept. onako, više odoka (brojke ne postoje maminom receptu, pa sam s ei ja držala otprilike metode).

Za kvasac:
2 žlica šećera
100 ml mlijeka
40 g svježeg kvasca

Za tijesto:
800 g glatkog brašna
1 žličice soli
3 žumanjka
2 jaja
300-400 ml mlijeka (odokativno, jer se stalno dodaje brašna, pa mlijeka, pa brašna…treba da tijesto bude ni presuho ni premljackavo)
60 g šećera
1 vanilin šećer
100 g otopljenog maslaca
naribane limunove korice
2 žlica vrhnja
2 žlica ruma



Priprema
U malo mlakog mlijeka otopite šećer, te dodati izmrvljeni kvasac. Lončić pokrijte i ostavite na toplom mjestu neka se diže.  Dotle u toplu zdjelu stavite brašno, sol, dodajte žumanca i jaje razmućene s mlijekom, šećer, vanili šećer, rastopljeni maslac, naribanu limunovu koricu, vrhnje, rum i dignuti kvasac. Slijedi vježbanje mišića.

Dakako, sve se može staviti i u pekač kruha na program za miješanje tijesta bez pečenja, ali ima nešto i u ovom klasičnom pripremanju tijesta, poput japanskog rituala ispijanja čaja.
Uostalom mali T je bio oduševljen zvukovima udaranja tijesta.



Dakle, prvo rukama izmijesiti, a onda kuhačom u posudi tuči, dok ne postane mjehurasto i dok se ne odvaja od posude. Onda ga staviti u pobrašnjenu posudu, pokrijte čistom krpom i ostaviti da „nadolazi“, tj. diže se, dok ne udupla veličinu. Dignuto tijesto na pobrašnjenoj dasci (il u mom slučaju plastičnom stolnjaku) razdijelite u nekoliko dijelova, ovisno o veličini tepsije u kojoj pečete, svaki dio razvaljajte u pravokutnik, namažite pekmezom, pospite čokoladom u prahu i cimetom, te zamotajte. 



Zarolano tijesto stavljati u nauljenu tepsiju, tako da savitak okrenemo po tepsiji, da bude sa svih strana nauljeno. Pokriti i ostavite da se opet dižu. Germitajg zatim stavite u prethodno zagrijanu pećnicu i pecite 40 do 50 minuta na temperaturi oko 200°C. Gotove su kada je nož zaboden u sredinu savijače suh (naravno, nikada nije suh suh, jer će bit od pekmeza i fila, ali suh od tijesta) i kada zatresete tepsiju a savijače se odvajaju od tepsije.
Najteži dio, ostaviti da se hladne. Rezati. Posuti štaub šećerom i jesti.




Napomena: Često ne čekam da se ohladi, jer mi toplo dizano tijesto baš i ne smeta želudcu, a urnebesno je fino. Ali toplo rezani germitajg nije vizualno lijep i vrući pekmez je jako opasan za jezik i nepce! Provjereno iskustvom ;)

Pages

Newsletter

Subscribe Our Newsletter

Enter your email address below to subscribe to our newsletter.