Rižkalica

Ovaj post je malo ostario.

Zastario.

Ali ideja nije. Ideja je svježa.

Bio je to jesenski dan, sav pun šarenila i mirisa octa, u kojima su se bućkale paprike, i mirisa pečenih patlidžana.

Mi smo uvodili dohranu i bili smo spremni za nove pobjede, kako to već u jeseni biva.

Ali jedan poziv je zaustavio nalete šarenila.

Onaj prerani.

Prerani po satu. Prerani po godinama.

Ali ovo nije post o tome. Ovo je samo isprika.  

Šarenilo se vratilo. Šarenilo je ostalo, malo dublje, malo se trebalo iskopati.

Ali se vratilo. Pa je vrijeme za post.

Još jedna jednostavna uradi sam igračka.

Još! Još!

Zabavna za izradu. Zabavna za igranje.

Zveckalica, šuškalica, šarenica.

Što nam treba:

Bočica od vode ili soka

Riža

Prehrambene boje

Voda

Posudice

Alu folija

Pištolj za ljepilo

Čarapa

Šareni selotejpi

Riža čeka kupanje

Prvo rasporedimo rižu u 4 kupa. Poslažemo 4 posudice u koje stavimo vodu i dodamo nekoliko kapi prehrambene boje. Svaki kup u njegovu boju. 

Voooaaah!

Malo promiješamo, malo škicamo i divimo se kako riža poprima boju. 

Kad je gotova pažljivo žlicom  (može cjediljkom ili šupljikavom žlicom) pokupimo rižu i stavimo na alu foliju da se posuši. Dan dva, koliko treba.

Kada je suho, istresemo u suhu i čistu bočicu. 

Čep namažemo ljepilom (ja sam koristila vruće ljepilo iz pištolja) i zašarafimo na bocu. Višak osušenog ljepila pažljivo uklonimo.

Pri svemu uživamo s mini me

Dok je T. sve stavljao u usta skupa sa svojim stopalima, uz stalni nadzor, preko gornjeg dijela boce (češa) sam stavila jednu njegovu premalu čarapicu.

Sušenje

Također sam ukrasila bočicu sa šarenim selotejpom, ali mi je smetalo pri pranju (kako je boca pri šetnjama često završavala na ulicama starog šporkog grada J

Sada kada je veći, ništa više ne smeta :D

Dob: Može se koristiti od najranijih dana, ali postoji opasnost od ljepila koje se nalazi ispod čepa. Od moguće nezgode odvrtanja čepa i gutanja riže. Zato oprezno. U početku neka šuškaju mame i bake, a poslije budno oko neka prati J