Popečci od graška iliti kako izbirljivom todleru servirati zdravu hranu i umirit mamazak

Sjećam se onog krasnog razdoblja svoga ranog roditeljstva (znači prije godinu dana minimum :D) kada sam slušala ljude kako govore da im djeca ne jedu. Kako tuku samo po kruhu ili jogurtu. A ja sam ponosno gledala svoje čedo koje smaže par tanjura hrane. Povrće, voće, riže, sve domaće, zdravo, ma mila majka.
I onda je napunio 21 mjesec.

Jela su počela lagano otpadati. Da bi do druge godine spali na jelo i pol. Tikvice koje nisu u sezoni. I tijesto.

Gotovo svaki put kada bi dva sata smišljala ručke koji bi mogli zadovoljiti njegovo nepce i moju savjest dijete-mi-zdravo-jede, završili bi tijestom s vrhnjem i mojim osjećajem nedovoljnosti. Da, da, znam krivi osjećaj, nepotreban, djeca su djeca, izbirljiva, mala ja bi prestala jesti ako bi netko disao pored mene, jer fuj i tako. Mislim bila sam gora od Ramsaya. Svi su bili krivi. A bome, potomak mi nije pao daleko od stabla.

Ali, de ti to objasni mamazgu.

I tako, danas pravim grašak s tikvicama. Njemu već priređujem tikvice i njoke, ali mi mamazak iliti đavo, ne da mira. Ma da probam. Jer ono, imam vremena hej, na meni je samo kuća i dvoje djece, zašto se ne bi igrala s hranom. Uostalom, ovih 12 lonaca koje sam zaprljala u zadnja dva sata operem za dva sata, zašto ne bi trackala još.

I tako ja odvojim dio skuhanog recepta. Usitnim štapnim mikserom. Dodam malo ovog malo onog, malo spećem, malo ofurim jezik, mmm pa ovo je fino.

Ali da. S godinama mi je fino i povrće iz juhe, na što mi se prije dizao želdac. Uvijek kažem da je to prvi znak starenja, kad s užitkom jedeš skuhanu mrkvu i cvjetaču u juhi dok ti se list peršin lijepi za bradu.

I tako nutkam ja potomka popečcima.

Govorim da to lavovi jedu.

Ostavim posudu s hranom kao mamac i skrijem se iza kuhinjskog šanka. Ništa.

Ričem i jedem. Roar, tigrovi vole papat palačinkice, popečke. Pojedem jednu palačinku nutkajući ga.

Nula bodova.

Očajna sam.

Razmišljam da prekršim sva pravila i kažem da će ići gladan spavat.

Brian Gordon/Fowl Language Comics

I u to dolazi tata.

Uzme palačinkice i ponudi mu.

Beštija uzme komadić i pojede i viče MMMMMMM.

I nastavi. DONOSI mu posudicu kada pojede da se napuni s još.

Okej, zadovoljna sam što dijete jede i jer sam fino skuhala, al brate mili, mamazak je uvijek gladan drame pa si sada misli, a zašto, što ne valja da neće OD MENE da jede :D

Da skratim priču, recept je uspjeh. I za mene i za izbirljivog todlera koji u životu nije pojeo grašak, a mrkvu je prestao jest tamo osamdesetineke. Pardon, negdje u siječnju ove godine.

Pa evo, možda upali i kod vas J

4 žlice graška s tikvicama

1 ploška tvrdog sira

1 žličica maslaca ili kokosovog ulja

Odokativno brašna (ja sam stavljala malo slanutkovog, dosta običnog jer mu zobeno nisam htjela stavljati jer se ujutro najeo u banančinkama) dok ne postane masa ni prerijetka ni pregusta.

Dakle, očito. Grašak smiksate sa štapnim ili u multipraktiku, dodate ostale sastojke i smiksate. Pravite palačinkice na tavi. Pekla sam oko 8min. Na mrvu kokosovog. Dok nije izgledalo pečeno (da, znam da sam jako precizna u brojkama,  Grunf mi nije do koljena)