jabuka, kruška, šljiva...i malo marelice i breskve i već što god je aktualno u voćnom svijetu dok pravite ovaj kolač. 

Presjek

Ime kolača u maminoj bilježnici je poprilično neatraktivno: Brzi voćni kolač. Brzo se pravi, brzo se pojede, brzo se opere suđe. Dakle, idealno za ljetne vrućine.  Inače, kod nas se kolač pekao u četvrtastoj tepsiji, ali ja sam prešla na torta-pita izgled. Svečanije izgledaju ti krugovi. 

Svečani krugovi

Naročito je fin kad se ohladi, u frižideru, pa služi kao i osvježenje. Može se dakako na njega stavljati i neki filovi, šlagovi, ali je i ovako zaista osvježavajući.

Pa eto tako, evo recepta:

1 jaje

1 šalica od bijele kave* šećera

1/2 pola šalice od b.k ulja

1/2 pola šalice od b.k mlijeka

1/2 pola šalice od b.k brašna

1/2 praška za pecivo

* šalica od bijele kave onda, je šalica od kave danas

šljiva, marelica, breskva...

Sve izmiksati skupa, istresti u tepsiju, i poslagati očišćeno, oprano, prepolovljeno ili izrezano voće. Što više - to saftnije. Ja bi ponekad pretjerala, pa bi bilo voće s malo tijesta, a ne kolač. I takvog ga je poprilično teško rezati. Tako da preporučam ipak neku umjerenost.

Plivanje voća u tijestu: stil slobodni

Peći. E sad to je zez. Ne znam šta bih rekla dokle peći. Jer isprobavanje s čačkalicom ne daje puno nade. Naime, kolač je toliko pun voćnih sokova, da čačkalica nikada nije suha. Tako da mu treba neko vrijeme da toplina prodre do svih dijelova. 

Brzi voćni kolač

Zato je i bolje da je kolač tanji, tj tepsija veća. Kada vidite da se počela hvatati korica na vrhu, prekrijte kolač alu folijom i vratite u pećnicu. I tako kad vidite da je odozdol pećeno, vadite van. Neka se malo ohladi. Onda posuti šećerom u prahu i staviti u frižider.

Kolač u sutonu

Our days already existed and our hearts baked
in the blazing stove,
And the moment when I met you may also have existed,
and my mistrust
Brittle as a faience plate, and my faith, no less frail
and capricious,
And my searches for the final answer, my
disappointments and discoveries.

Great ships: some sunk suddenly, arousing consciences
and fear,
Gaining deathless fame, becoming stars
of special bulletins.
Others went peacefully, waned without a word in provincial
ports, in dockyards,
Beneath a coat of rust, a ruddy fur of rust, a slipcover of rust,
and waited
For the final transformation, the last judgment of souls and
objects,
They wait as patiently as chess players in Luxembourg Garden

  nudging pieces a fraction of an inch or so.

~ Adam Zagajewski ~