Pinzdarije, iliti kako sam vratila život u rernu, pardon, rernu u život

I tako ja već godinama pinterestam. Samo slažem kao hrčak, otvaram nove boardove, pinpinpin. A koliko toga sam pročitala? Pa ono, tu i tamo...budem čitala, bitno je spremiti, pin until you die. U mirovini ću to raditi, zajedno sa čitanjem svih knjige koje revno skupljam na policama, i ispunjavanjem svih hobija koji čekaju u ladicama i slušanjem svih (neukradenih, oh yes how no) albuma na kompu. Koliko sam recepata i savjeta isprobala? Paaa, nijedan. Okej, sramim se. Al mislim da je kolektivni sram jer svi smo nekako više skupljači i čuvari, nego avanturistički kušači.

Al aj reko', sad ili nikada. Koliko stignem - stignem, isprobavat ću ih, tako mi kave u prahu!

Prvi na red je, ne željom, došao pin o ekološki prihvatljivom čišćenju pećnice. Imamo tu jedan problema. Moja pećnica je grotlo pakla. I ne, nisam ja neko musavo djevojče. Već su se poklopile stvari, kako to obično biva. Kao prvo u novom stanu (iznajmljenom) rerna je postavljena nahero. Kako, zašto, nitko ne zna. Ali kada se nešto peče, sva mast sklizne u stražnji dio tepsije, a u prednjem ono malo masti ostane i šprica neviđeno. Okej, okej, stavimo mi alu folije na ono što pečemo, ali ne uvijek. I tako s vremena na vrijeme, od pileta do carskog mesa, eto nama musave pećnice.

Drugo. Nisam redovito čistila. I ne, nije to samo zato što MRZIM čistit pećnicu, već stoga što sam izbjegavala u trudnoći sve kemikalije, a osobno sam se uvjerila da je sredstvo za čišćenje pećnica poput kisele kiše. Jednom mi je kapnulo na zapešće kap, i doslovno (okej, ne doslovno, al skoro) mi je cvrčala koža. Boljelo me danima.

I tako prođe tjedan, dva, mjesec, eto mene goleme, sad više ni čišćenje eko sredstvima ne dolazi u obzir, jer čučati u tom stanju nije neka premija.

Eto bebe, eto opet nemam vremena satima ribačiti, klečati...i tako dođosmo do toga da nam je lakše kupiti pečeno pile, nego se odvažiti na čišćenje pećnice.

Mili Bože, kud' sam zaš'o....

I pukne meni film neki dan. Ubacim malog u sling, odem do trgovine, prve u kvartu, jer neću čekati da odem do neke velike trgovine, gdje ću kupiti jeftinije potrepštine, neću čekat ništa. Vani pakao, al ništa me neće zaustaviti u mom podvigu (u pozadini: superheroj glazba)! Kupim ja kilu sode bikarbone, dva alkoholna octa, limunske kiseline ak zatreba, ne znam za što, i paket jeftinih spužvica.

Dođem doma, uspavam dijete i zasučem rukave (zapravo nemam rukava jer je vani petstoosamdeset stupnjeva u hladu). Malo ugrijem pećnicu, isključim, sa strane u posudi napravim pastu od sode bikarbone i octa (samo treba paziti i lagano umiješati ta dva sastojka, jer to dvoje u kombinaciju stvara pjenušavi vulkan). I onda cijelu pećnicu natapkam s pastom. Dakle sve, i rešetku pećnice i staklo koje sam odvojila, sve. I ostavim. Sat-dva. 

Šumi, šumi soda

Onda se vratim i krenem ribati i prati s vodom. I tako ponovim namakanje još jednom. Morala sam si pripomoć s žicom na nekim dijelovima, ali sve u svemu dosta je lagano išlo i samo s krpicom.  Zatim sa dobro isprala - dokle god je voda (u kojoj sam ispirala krpicu) bila pune crne masti. Nešto prekrasno. Onda sam uglancala i opet upalila rernu da vidim je l' sve fino očišćeno i da li nisam nešto ribanjem smrdala.

TARAAAAAAAAAA!!

Nisam. Peče. Čista je. Mene struja nije stresla. Pobjeda. Jest da sam uz znoj pomalo i suze lila, i psovala u sebi, na sebe a i oko sebe, kog god se našao mi na putu al nema veze. Bitan je kraj i pobjednički sjaj!

Sad sam sretna k'o malo prase i jedva čekam nešto peći. Ovaj puta pametnije. S alu folijom na tepsiji.  Do novog stana i nove pećnice.

Superjunakinja sa svojom pećnicom 

PS.

1.      Mislim da to može i bolje, jer sam pinala i neke savjete da treba to raditi tijekom dva dana, znači prskatii, grijat, prskati, grijat. Ja sam zbog manjka vremena i katastrofe pećnice utekla najbržem  rješenju.

2.      Nemam točnih omjera, pravila sam pastu 7-8 puta dok nisam namočila sve dijelove. Bitno je da dobijete pastu. Koja se može mazati. Čula sam da je dobro i u špricalicu napravit tekući oblik soda-ocat, ali nisam imala špricalicu i odlučila sam ne čekati odlazak u Bauhaus ili negdje drugdje, tojest nisam htjela odlagati. Ali je zgodno za nedostupna mjesta. A i pritisak svoje čini, pretpostavljam. To ćemo drugi puta J