Things have changed

I tako postaneš mama.

I tako misliš da će sada sve biti drugačije.

Počet ćeš se ozbiljnije ponašat, nećeš više nositi šarene boje, ni nestašne čuperke na glavi.

Jer ono, majke koje si ti znala nosile su trajne, sakoiće i visoke pete.

Al to su zablude, jer s djecom možemo odrasti ili podjetinjiti.

Stvar je odabira.

Ja sam odabrala bojati slikovnice i slagati legiće. U starkama i  neozbiljnim bojama.

No neke stvari se promijene.

I neke stvari fale. JAKO. Ima toga dosta, al ove su prve koje mi padaju na pamet jer mi fale na dnevnoj bazi. I nisu to one stvari za koje očekuješ da će se dogoditi. Mislim, naravno da znaš da nećeš više imati jednako vremena, da nećeš moć partijati i da će ti se tijelo transformirati. Ali, neke stvari ne očekuješ.

• Glazba

Nije da imam išta protiv koke koja je snijela jaje, mame Kukunke i čika Paje, ali nisu to neke pjesme koje bi me emotivno dotakle i koje bi ekstatično slušala na koncertu. Nisu. I jako su dosadne nakon prvih 1548967956 puta što ih otpjevaš. Toliko da ih pjevaš i kad ih ne trebaš pjevati. Jer to je pakao „keči“ pjesmica. Mrziš ih, ali ti stalno sviraju u glavi. Sad pod tešem pjevam Bubamarca. Nekad i po gradu. Youtube lista prijedloga mi je očajna: Kad si sretan, Glava ramena, Hokipoki…Tajči :D

Prije trudnoće, paaaa, cijeli svoj život posvećivala sam puno vremena odabiru kvalitetne glazbe i slušanju iste. To je bila umjetnost. Kao rituali čaja. Redoslijed pjesama, liste, albumi, riječi, promišljanja, traženje sličnih bandova.

Glazba mi je ulazila na uši dok hodam, dok vozim bicikl, dok perem, dok učim, dok jedem, dok spavam. Sada? Nula bodova. Ne mogu slušati glazbu dok nosim dijete na leđima, niti u kolicima, jer ono, može se počet gušit, plakat, pričat (nikad ne znaš u kome čuči mali genijalac!) ili sto još drugih stvari koje moj panični um može proizvesti. Pa tako, šetnje otpadaju. Hodanje otpada, vožnja tramvajem i biciklom isto. Što ostaje? Ništa. Jer slušalice otpadaju kao izbor zbog gore navedenih razloga, biti pored kompa i napraviti listu je isto dosta nemoguće, jer pored kompa na miru mogu biti samo ukoliko dijete spava. Ukoliko spava, glazba nije opcija, ukoliko spava, slušalice nisu opcija.

Al kontam, za godinu dana ćemo skupa emotivno odvaljivati na National (tu sam negdje zaostala s glazbom :D). Samo pozitivno.

• Vrata. Zatvorena

Vrata su izgubila svoju funkciju. Osim ako sam s djetetom iza istih. Inače nema smisla. Ako spava, moram čuti okretanje, disanje i kašljucanje. Ako ne spava, onda Ja ne postojim (većinom glumim guralicu, lutku za proučavanje anatomije očiju i nosa, pridrživač, stijenu za penjanje ili hranu). Zatvorena vrata kupaonice i wc-a isto dugo nisam vidjela. Pod tušem se ne pjeva (osim bubamrca) i ne promišlja se i ne planira, već se dere: „ljubaviiii, evo sad će mama, bum bum zoom zoom, vidi kako se pjeni, wooohooo, bubamarc bubamarac“. Tušira se 7 minuta. S oblačenjem. Još se pri tome uspije i staviti prati nova tura veša i depilirat 1/3 pazuha. S wc-om slična stvar.

• Raspuštena kosa. I frizeri.

Inače sam uvijek imala lepršavo raspuštenu kosu koja vijori na vjetru. Sada imam punđu 24/7. Ni ne znam kada mi je kosa prljava jer je ne vidim većinu vremena. Dobra je stvar da time ne vidim i sijede.  Kosa mi je toliko u punđi, da kada je i odlučim raspustiti na vjetru, ona ostane u nekom neprirodno nastršenom položaju koji ne liči na ništa. Neke čudne stepenice po njoj, koji li vrag.  Pa je opet vratim u početno stanje.

Drugo: kosa mi je narasla. Do poda. Okej nije do poda, al je duga. I nije šišana, i zapetljana je i moram se šišati. Pinterestala sam ja hrpu prirodnih maski do meda i avokada. Ali pošto avokado ponekad ne stignem oguliti za jesti, ideja da napravim masku od istog i držim na kosi 20 minuta je za puknut od smijeha. Odlazak frizeru iziskuje planiranje. Ljude. Dogovore.  Evo već mi je dosadno i naporno od samog pisanja o tome. Dakle, frizer zahtjeva da nekom dam dijete.  I da pričam s nekim. Frizerkom ili ženama koje onduliraju i čim skuže da imam dijete ili da sam trudna krenut će u simpatične razgovore o tome kolika je beba, da li imam mučnine i na koga više sliči. To će začiniti svojim savjetima kao „Morate mu davati i napolitanke, današnju djecu na ništa ne uče“ (ćru stori) i svojim iskustvima i savjetima. A ja to NE MOGU. Ne volim razgovor. A tek razgovor o djeci.

Sa stranicima.

Kod frizera.

Ounou.

•  JEDNINA

Govoriti u jednini. Ja sam napravila. NISMO MI NAPRAVILI. Sorry dijete al nismo skuhali ručak. Nismo se spuštali s  toboganom i nismo mi dobri, sretni ili kiseli.

Ti si ili sam ja.

Sve ostalo je hiperiritantno. Kao imanje zajedničkog profila s mužem.

Ali nema spasa. Nema. Ne znamo više govoriti u jednini. (Profil mi je i dalje samostalan)

• Kupovanje - spontanost

Nisam neka šopingholičarka. Baš suprotno. I nikad ne bi rekla da će mi kupovine nedostajati. Bile su nužno zlo. Sada žudim za onim danima kada sam ušla u Muller i njuškala sapunčiće ili proučavala sastav namirnica. Žudim za usporenim šetkanjem i opuštenim pregledavanjem. Deset puta uči u kabinu za isprobavanje, no big deal.

Sada to izgleda kao utrka. Ulaskom u trgovinu čujem zvono i pičim manevrirajući kolica, popis za kupovinu  i košaricu. Prije ulaska u glavi iscrtam plan kretanja kako bi u što manje pokreta obavila što više posla. Na blagajnu dođem sa kapljicama znoja na čelu i molim u sebi da je red što manji i da je blagajnica brza. Izlazim van. Odahnjujem.

Kabine za presvlačenje su posebna stvar. Ako imam nosiljku, skidanje iste radi oblačenja i isprobavanja odječe troši oko 100 kalorija u deset minuta. Zato nosim i grickalice i vodu sam sobom. U kabinu. Ako sam u kolicima u kabinu jedva stanemo. I iz moje kabine se čuje Bubamarac. Ili neka prigodna.

Ispobavanje odjeće 

S tim je u vezi spontanost. Nikad nisam imala popis za kupovinu a kamoli BILJEŽNICU s rasporedom i podsjetnikom što sve trebam učiniti, kupiti, skuhati. Spontano ponekad zaboravim bilježnicu. I tu je spontanosti kraj. Svaki dan je isplaniran. Ja hippie, Tom Sawyer, divlja životinja, slobodni indijski duh, bwahahaha postala je kraljica organizacije. Još uvijek neuspješne i neproduktive, al trudimo se.

Ima toga još. Ovo je trenutna lista koju sam, sad sam shvatila, SPONTANO  IZ GLAVE izvadila. Ima spasa za Bubamarce.