Još kao dijete sam obožavala kopati po vrtu. Mama je uvijek
pravila jednu posebnu gredicu za mene u kojoj bi mi dala da sijem red mrkve,
red peršina, red luka, cikle itd. Kakvo je to veselje bilo. Gdje ćeš veće
magije nego gledat život kako se stvara.
Nema ljepšeg odlaska u „kupovnu“, nego
s pletenom košarom sići u vrt i nabrati svega što je dozrjelo i onda od toga
skuhati ručak. Kao bebi, mobil mi je bila grana šljive, a kinetički pijesak
svježe okopana zemlja vinograda ili pijesak iza kuće pun riječnih školjki.
Jedna od najdražih knjiga kao 7-godišnjakinji bila mi je „Moj vrt“. Čitala sam
je čudeći se veličanstvenoj prirodi i zamišljala kako ću i ja, kad odrastem,
imati ogromno dvorište u skladu s prirodom i svemirom. Kada se tako prisjećam, čini
mi se kao da sam živjela prije sto godina. Bilo je normalno da se sve sprema
doma, da se sve ponovno iskorištava i čuva. Usklađeno.
 |
| mala ja u vinogradu |
Mama je često pravila
domaći kruh, kupovni keksi su bili samo za posebne prigode jer su se pravili domaći
kolači, na zraku se provodilo skoro 50 posto vremena (naravno ne za vrijeme
škole i posla), ručalo se ispod debelog hlada starog oraha, kuhalo se u
„kuhinjici“ koja je bila skoro na otvorenom, a u kuću se ulazilo kada se mora.
Meni je zanimljivije bilo tražiti divlje biljke po šumi i pravit herbarije učeći
o njihovim ljekovitim svojstvima, nego buljit satima u tv. Sjećam se kako nisam
pojma imala o eteričnim uljima, tada sa 7, ali bila sam opčaran mirisima. U
proljeće sam voljela žmireći mirisati mlado sunce i pčelinji let. U jesen sam
uživala u mirisima lišća u dekadenciji. Tražila sam načine da uhvatim te mirise
u staklenke i držim ih među zimnicom. Nije tada bilo gugla, ni pinteresta, pa
sam gnječila cvijeće, stavljala ga u ulje i iskušavala razne načine za zatočiti
mirise.
Na žalost, vremena su se mijenjala. Svakom godinom života u
gradu sam se udaljavala. Nije to bilo naglo, ne bi dopustila, ali mic po mic.
Oaze su mi bili odlasci kući na moje brdo, slušanje najglasnije tišine ikada i gledanje
zvijezda prosutih po nebu. Ujutro bi se ustajala i šetala po dvorištu
doručkujući s grana: trešnje, smokve, grožđe…ležala sam na zemlji da upijem sve
njene vibracije, hodala bosa da napunim baterije za slijedeći mjesec života u
gradu. Kada padne noć, odlazila bi u obližnji gaj i tamo s mjesecom i noćnim
pticama šetala. Sada zamislite kako mi je teško palo potpuno odvajanje od
prirode. Kuća je postala ruševina, vrt je postao šikara, samo su duhovi ostali.
Odmak od prirode je utjecao na mene kao osobu, na moje tijelo, psihu i dušu.
No, vratimo se lijepim stvarima. Što se esencijalnih ulja
tiče, prvi pravi susret s uljem sam imala kad je tata ’95. iz svoje crne
aktovke izvadio ulje peperminta koje je nabavio neznanim putevima i dao nam pod
nos da olakša nahladu. Postala je rutina.
Neko vrijeme sam iz neznanja koristila mirisna ulja i štapiće,
svijeće ili palila bogtepitaj kakva ulja u uljnim lampicama učeći u svojoj
domskoj sobici.
No, nije problem pogriješiti. Problem je ne željeti naučiti.
Negdje 2010. sam pod prevelikim stresom počela imati
zdravstvenih problem. Previše sam od sebe očekivala (napredovanje na poslu,
završavanje fakulteta, dodatne edukacije, dva dodatna posla i sl.), premalo
sebi davala. Sama sebi sam bila kao kakva maćeha iz Grimmovih bajki.
Tada sam počela detaljno istraživati eterična ulja:
radionice, blogovi, knjige, edukacije. Omađijalo me u potpunosti. Prvi puta sam tada naišla na blenda thieves.
Kao ljubiteljicu povijesti, priča da je blend dobio ime po francuskim lopovima koji
su pljačkali umrle od kuge u 15. stoljeću
me fascinirala. Naime, kako bi se zaštitili od kuge, na sebe su stavljali mješavine
bilja i ulja: klinčića, limuna, cimeta, eukaliptusa i ružmarina. No, kopajući
dalje, shvatila sam da nije samo puka legenda, već da postoji niz znanstvenih
istraživanja koja govore u prilog tome da nam ta ulja pružaju podršku na toliko
načina. Međutim, razočarano sam shvatila da thieves nije nabavljiv kod nas.
Ostavila sam tu želju po strani i dalje se nastavila baviti poboljšanjem
kvalitete svog života kroz ono što sam imala pri ruci. Tako sam sve manje
koristila kemije iz trgovine, sve više mućkala sa sodom bikarbonom, octom,
čajevcem, limunom i sl.
Još u prvoj trudnoći sam si pomagala prirodom, shendlala
postpartum uz pomoć ulja, ali onda se život nekako počeo rastezati. Prestala sam
biti svjesna sebe, sve manje sam odlazila u prirodu, sve više među ljude,
izgubljena u novim ulogama počela sam se prilagođavati i to je najgora stvar
koja me zdesila. Ulja su negdje ostala, u nekom iznajmljenom stanu, kao što sam
i ja iznajmila svoj život nekoj nepoznatoj Teni.
Još 2017. sam na vidjela da je thieves došao i do nas. To me
je vratilo u ono doba i sjetila sam se sebe. Počela se buditi. Buđenje je
trajalo. Za Premium starter kit kao početak novog života stare mene skupljala
sam mjesecima i uvijek bi se dogodilo NEŠTO. Al onda, spletom divnih ljudi i
sretnih okolnosti u najteže doba mog života, 2019 godine stigla su ulja. Opet su bila moja. Opet sam bila svoja.
Nekom ulja služe da lijepo mirišu. Nekome da pruže podršku.
A nekome, kao meni, su još puno više od toga. Bila su moj portal kroz koji sam
posegnula za napuštenom sobom. Spasile je. Vratila je.
Činjenice o mirisima:
Njuh je naše najjače osjetilo.
Ljudi mogu otkriti barem trilijun različitih mirisa
Prvo osjet koji koristimo nakon rođenja.
Više nego bilo koji drugi
osjet, njuh je direktno povezan s dijelovima mozga koji procesiraju emocije i
sjećanja.
Kušamo hranu s nosom, tj. ukus
hrane nam ovisi i o mirisu kojeg primamo kroz nos.
Mirisne stanice obnavljaju se
svakih 30 do 60 dana, dakle novi nos jednom mjesečno.
Nakon godinu dana ljudi se mogu sjetiti mirisa s 65%
preciznošću. Za usporedbu, vizualna sjećanja opadaju za 50% već nakon tri
mjeseca.
Istraživanje je pokazalo da se 85% ljudi prisjetilo svog djetinjstva kada su omirisali
masne bojice.
Mirisa se ipak lako zasitimo, tj. lako se na njega
naviknemo. Kada uđemo u pekaru svjesni smo mirisa, nekad i preintenzivnih. Ali dok
kupimo i platimo, više miris kruha nećemo percipirat.
Ljudi imaju pet do šest milijuna stanica koje otkrivaju
miris, ali to je ništa u usporedbi sa životinjskim kraljevstvom. Kunići imaju
100 milijuna, a pas oko 220 milijuna.
Ne samo da ljudi imaju omiljene mirise, već i životinje.
Mačke vole miris valerijana (odoljen), lavovi mirisa metvice, a deve mirisa
duhana.
Dok spavamo, ne osjećamo mirise.
0 komentari:
Post a Comment