(ENGLISH VERSION - bellow)

Tzv. "Calming bottles" iliti "umirujuće bočice" odlična su igračka za bebe, toddlere, a i one starije. Poprilično su jednostavne za izraditi, ne iziskuju puno novaca, a i poprilično su orijentirane na „zero waste“.  Također je podložna kreativnim promjenama, pa si svatko može prilagoditi svom ukusu.

  

Potreban je sljedeći materijal:

 

1 mala bočica od vode ili soka, oprana

biljno ulje

voda

prehrambena boja

balon neke intenzivne boje koja kontrastna od izabrane prehrambene boje

ljepilo

gumica od balona

komadić tkanine

 

Prvo bocu do 1/3 napuniti vodom. Zatim dodati nekoliko kapi prehrambene boje. Ja sam koristila plavu, jer sam htjela neku zaista odmarajuću bočicu.

Protresti bočicu (zatvorenu) da se boja rasprši. Zatim, napuniti ostatak bočice uljem. Po želji dodati još nešto unutra. Bila sam nepripremljena, pa sam odlučila od zlatnog balona koji je ostao do neke proslave napraviti «ribice». Izrezala sam ih iz balona i ubacila u bočicu (ostaviti gumicu od balona). Naravno, možete staviti dugmiće, glitter, perlice, gumice za kućanstvo, zvjezdice, što god!

 Zatim poklopac premažete ljepilom iz pištolja za lijepljenje. 

S time da treba biti pažljiv i kasnije ukloniti višak ljepila koji je eventualno iscurio ispod poklopca.

Baš zbog toga, ja sam na vrh bočice stavila komadić tkanine koji sam fiksirala gumicom od onog prethodno izrezanog balona.

I to je to, spremni ste za uporabo.

Meni je ovo odlična igračka, jer dijete nema izravan dodir s prehrambenim bojama, a opet uživa u njima. 

Bočica, kako im samo ime kaže, odlično umiruje, a u isto vrijeme, kao senzorno motorna igračke pomaže pri razvijaju finih motoričkih vještina i manipuliranja malim predmetima. Dijete uči o uzročno-posljedičnim vezama, a bome i malo o fizici i kemiji. Jača se pažnja i koncentracija.

Naravno, oprez je uvijek potreban, i nikad ostavit dijete bed nadzora

 

 CALMING BOTTLE

A calming bottle is a great toy for babies, toddlers, and the elderly. They are easy to make, do not require a lot of money, and you can make them from recycled material. Also, you can think about many creative ways to change them and enrich them.

 The following material is required:

 

1 small empty bottle of water or juice, washed

vegetable oil

water

food coloring

a balloon

glue pistol

rubber band (I used the on from ballon)

a piece of cloth

 

 

First, fill the bottle up to 1/3 with water. Then add a few drops of food coloring. I used blue because I wanted a relaxing bottle.

 

Shake a closed bottle to mix water with color. Then fill the rest of the bottle with oil. Optionally, add something else inside. I was unprepared, so I decided to make fishes from the golden balloon that remained from the new year’s party. I cut them out of the balloon and put them in the bottle. Of course, you can choose what to use: buttons, glitter, beads, stars, whatever!

 Then glue the lid with glue gun.

And please, be careful and remove the excess glue that may have leaked under the lid. I also put a piece of cloth on top of the bottle and fixed it with a rubber band.

 

The bottle, as the name suggests, is great for soothing, and at the same time, as a sensory-motor toy helps to develop

fine motor skills and manipulating small objects. The child learns about cause-and-effect relationships and a little bit about physics and chemistry. It also helps with attention and concentration.

 Of course, caution is always needed and never leave a child alone with a toy.

Koliko si puta plakala. Glavu u jastuk zabijala.

Koliko je puta molila, al nije bila pospana.

Pa dobrodošla u bebaštvo, slomu u blizinu

Pa kad te jecanje uhvati, možda se i beba smiluje.

Dok mu nosiš igračke, zvečke i keksiće

Dobro gledaj što li je, mladom princu plačnome.

Da. Tako se nekad osjećam. Pa onda zastanem i razmislim, čemu? Zašto kompliciram jednostavne stvari.  Ajmo umjesto slamanja napraviti jednostavnu računicu. I tako, podvučem i sva pametna, dođem do ovog:

S djecom postajemo mi.

Nema više „vrijeme za mene“.

Ako postoji, ukradeno je i zajedno s krišom pojedenom čokoladom stvaraju grižnju.

„Ne, drago dijete, to nije za tebe, bljak, gorko, ne valja.“

Ja jedva gledam i pravim doručak, on razvrstava žlice i kuhače.

Grižnja broj dva. Obećala sam ne lagati. A lažem jer sam obećala učiti dijete zdravim navikama. A jedem čokoladu jer nemam vremena skuhat pošteno jelo, a energija mi je u minusu.  Ti krugovi. Nule  i osmice. 

0 i 8. 

Ništavno i vječno.

Kakve boje i teksture, presretan je on, a ja čistim povrće za juhu :)

S djecom gubimo ego. Polako. I vjerojatno malo više na silu nego meditacijom. Ne rasplinimo se u zenu, omu i nirvani. Već se rasplinemo u umoru i moranju. I u tome je kvaka. Jer moranje uzrokuje umaranje. Al o tome kasnije.

Gubimo ego i često to zamijenimo s gubljenjem sebe. Ne gledamo da ostajemo mi, puno puniji, puno smisleniji. Već smo fokusirani na prošlost. I želimo i žudimo za onim danima kada je ja satima na kišni dan gledao u tv ili u knjigu ili izašao van šetat po kiši jer eto, život je lijep. I čim to pomislimo, opet se lupamo po prstima grižnjom i mišlju o „nemajčinstvu“.

Pomoć u metenju!

Jedno ne isključuje drugo.

Samo treba otpustiti. Kočnice i ustaljene mustre. Ne, ništa više nije isto. I ne, ne znači da je lošije.

Neću sada o leptirima i gusjenicama i pačićima. Al da transformacija je bitna i esencijalna – je. Prestanimo se gristi jer nismo više ja. Budimo ja zajedno.

Ali dijete, veš stavljamo unutra! :D

Da se razumijemo, živeći dugo sama, naučila sam udovoljavati željama njegovog visočanstva Ja. I nije da ne boli. Nije da se ne koprca taj Ja u meni. Šizi, i pušta gadne glasiće u moju glavu.

Al smrt ega ne znači smrt moje osobnosti. Mene kao osobe koja ima svoje hobije i strasti i ljubavi i zanimacije i omiljene boje i snove.

Ni slučajno. Pa tko bi živio takav život. To bi bila robija.

Samo, lakše je proglasiti se robom, nego se mijenjati. Smisao života je isti, ali put se mijenja. Nije više pravocrtno.

a šta reći! vježbanje nikad nije bilo zabavnije :)

Recimo, ako želim kuhati ručak, neću smireno mijesit tijesto,  razvlačit ga satima, guliti povrće i lickati kolačiće uz pjevanje omiljene glazbe. Puno je vjerojatnije da ću svake 4 minute hodati s najslađim i najživotnijim utegom od 11 kila oko noge koji želi da ga se digne da vidi što se to krčka. Koji će htjeti dirati tijesto i s prljavim rukama dobrano se počešati po kosi. Koji će htjeti otvarati kredence i vaditi lonce.

Prvi put kad je povadio sve van, umrla sam uz misao ajme pranja. A onda sma obrnula misao. Ajme učenja! Ajme veselja i udaranja kuhačama :)

I ne, neću odustati od kuhanja koje volim, već ću ukomponirati njegovu igru u svoju, tako da svi nešto naučimo. On o novim zvukovima, okusima i oblicima. 

Tortilja :o kakvo čudo, kakvo uzbuđenje!

Ja o smislu života – samo opušteno. 

Jer smisao života nije cilj. Smisao života jest živjeti taj dan, plešući kroz njega. I da, šajze, ne plešemo u dvorani. Plešemo u pećini i umijeće je znati kako izbjeći buduće modrice.

Ali ples je ples.

Nosiljke (pravilne molim) uvelike olakšavaju život. Kraljica majka pravi princeze princu :D 

Još jedna stvar. Umor i moranje. Koliko puta dnevno kažemo: moramo. Moram se ujutro ustati i skuhati doručak, i odvježbati i oprati pod i moram jesti i popiti kavu i okupati dijete i otići na tržnicu i moram kuhati i moram onu knjigu završiti.

'Bote.

Nema veće sreće nego pogled u ogledalo i mučkanje vode :D 

Umori to moranje i ajmo probat ne morat i probat radit što nam se radi a ono što baš i ne, il ne radit il pretvorit u gušt.

Jeajea, hipišit opet.

Zvuči tako, al nije.

Yoga u troje. 

Još uvijek sam daleko od toga. Moram bolje poraditi na tome. BEEEEEP. Ne moram, zbilja želim.

Ego je zaspao. Tu sam ja kao osoba. Tu je on kao osoba u nastanku. Vježba i uči bivati čovjek. I ja učim bivati majka. I pomažemo si u tome. Nema moranja. Igramo se. Kuhanje traje dva sata, vježbanje traje dva sata. Ali kad radimo to jer želimo, a ne moramo posao postaje igra, a igra postaje smisao.

I to je divota roditeljstva.

Ovo je prosto k'o pasulj. Naravno, postoje kompleksnije verzije ove igrice, i kasnije ću je „apgrejdati“ kada moj malac  postane svjesniji boja, no sada mu je fina motorika najvažnija, te uživa u ovakvim zadatcima.

Koncentracija i preciznost

Što je potrebno:

• 1 bočica (prazna, oprana i osušena)
• Slamke raznih boja
• Škare

Ja sam nekoliko slamki prerezala na pola, da bude zanimljivije, a i da bolje zvecka. Ubacila sam ih u bočicu i dobila multifunkcionalnu igračku:

Šarafljenje

• Voli ih vadit van (prstima, okretanjem itd)
• Voli ih vraćati unutra
• Proučavati
• Zveckati
• Šarafiti poklopac bočice

Proučavanje

Dob:  godinu dana

Naravno, kao i za svaku igru potrebno je nadgledanje i oprez jer lako slamka može završiti na krivom mjestu, kao i poklopac boca.

Sreća

Kad istjeraš majstore iz stana, sreća je pregolema. Nekako si lakši, poletniji, neispavanost manje guši, elan raste k'o germa.

Kako to biva, pozoveš majstore da stave nove prozore, završiš na razbijanju zidova i dugomjesečnim smrzavanjima. I ajde da je to još naš stan, a ne iznajmljeni.

AL dobro, svako zlo, za neko dobro.

Jučer kada smo posljednji dio stana oprali i bicikle (i sav ostali namještaj) vratili na mjesto – odahnuli smo. Jutros sam se osjetila 20 kila lakša, pa je to bio sasvim dobar razlog da zamezim nešto nedijetno.

Dok je T sirom, bananama i suhom šljivom crtao po svojoj tacni, ja sam odlučila isprobati japanski (koji je zapravo kineski) tangzhong kruh.

Odlučila sam napraviti onu najobičniju verziju, čak nisam imala ni nekih sjemenki da pospem kruh, ali dobro. Nadogradnja slijedi.  

Kruh se može praviti slatki i slani, puniti s raznim nadjevima, ali je super i ovakav sam. Kud se ne mora rezati (otkidaju se kiflice), kud ostaje dugo svjež, a bez aditiva (tako vele, nisam uspjela još do tog eksperimenta, morat ću napraviti više tijesta ).

Inače se kruh slaže u pravokutni pleh (onaj uži) ali ja nisam imala, pa sam uzela ono što mi kuhinja pruža i nije uopće loše ispalo.

Caka je u tangzhong starteru. Njega možete napraviti i u većim količinama pa držati u hladnjaku (pokriveno, i naravno prije uporabe ugrijat na sobnu temperaturu). Starter se pravi od brašna i vode (ili mlijeka) i to u omjeru 1:5. Znači 20 g brašna i 100 g vode.

Pravilo je da se ta smjesa zagrijava do 65 stupnjeva, uz miješanje. E sad, ako nemate kuhinjski termometar, miješate smjesu dok se ne počne zgušnjavati, odnosno dok kuhača ne počne ostavljati trag po dnu lonca. Ostavite smjesu da se ohladi. Šećer, mlijeko i kvasac sjedinimo i pustimo Dotle u drugu posudu sipajte suhe sastojke:

350 g brašna

1 žličica šećera (u oriđiđi receptu ide 55 g)

1 žličica soli

1 kesica kvasca (6 g)

Pa u to dodajemo mokre sastojke:

120 ml mlakog mlijeka

120 g startera

1 jaje

Mijesimo i kad je već ljepljivo i dosta povezano dodamo i 30 g maslaca. Mijesimo i dalje dok tijesto ne postane elastično. Tada ga oblikujemo u kuglu i ostavimo prekriveno suhom krpom da se diže oko sat vremena, na nekom lijepom toplom i udobnom mjestu.

Kada je i to gotovo, tijesto stavimo na pobrašnjenu radnu površinu i razdijelimo u jednake dijelove. Svaki dio razvaljamo i umotamo u rolnicu. Zatim tu rolnicu opet razvaljamo i opet smotamo. Pa slažemo u lim. Ostavimo da se diže još nekih pola sata. Premažemo jajetom. Stavimo peći oko 35 minuta u pećnicu prethodno zagrijanu na 182 stupnjeva.

I onda se napapati i otići šetati i uživati u zraku, zalascima i poljupcima.